Beograd, 27. 3. 2001. (IKA) – U emisiji “Pravoslavlje” koja se svake nedjelje emitira na jugoslavenskom državnom radiju “Politika” već se u niz nastavaka obrađuje tema o “Štetnom djelovanju vjerskih sljedbi u našoj zemlji na pojedinca i društvo”. Razlog tome je vrlo ozbiljan problem širenja i jačanja vjerskih sljedbi s obzirom na činjenicu da je broj pripadnika tih sljedbi na području SR Jugoslavije oko pola milijuna.
Gosti emisije u nedjelju 25. ožujka bili su predstavnik Katoličke crkve beogradski nadbiskup koadjutor Stanislav Hočevar, predstavnik Srpske pravoslavne crkve protojerej Ljuba Stojanović, profesor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu, predstavnik židovske zajednice u Jugoslaviji rabin Isak Asiel te muftija beogradski Hamdija Jusuf-Spahić kao predstavnik islamske vjerske zajednice. U SR Jugoslaviji danas sve priznate tradicionalne vjerske zajednice imaju ravnopravan tretman u medijima.
Sudionici su se na samom početku složili da su se zbog dugogodišnjega društvenog procesa desakraliziranja stvarnosti, u duhovnom vakuumu, javila brojna učenja te ponudila ljudima lažna vjerska tumačenja.
Nadbiskup Hočevar je objasnio da se, za razliku od učenja Crkve, učenje sljedbi zasniva se na subjektivnom traženju Boga. On je također istaknuo važnost da u današnjem društvu filozofiji vratimo mjesto koje je imala nekad, jer ona pomaže čovjeku da se osloni na objektivan pristup i da tako bolje shvati i prihvati istine i učenja koje je Crkva dobila od Boga i koje se temelje na razumu. Kao drugo, istaknuo je da je obitelj osnovna stanica društva i ako je ona zdrava, to će se duhovno zdravlje odraziti i na cijelo društvo. Zbog globalizacije u svijetu, došlo je do otuđenja čovjeka od čovjeka kao i do velikih socijalnih razlika. To može otvoriti vrata sljedbama jer ljudima je potrebna zajednica i oni je traže na različitim stranama. Zato je, kako je istaknuo nadbiskup, neophodno da priznate tradicionalne vjerske zajednice još više promiču zajedništvo, a država, koja je također odgovorna za pitanje zdravog društva, treba promicati društvenu pravednost. Osim tih elemenata koji bi doprinijeli ozdravljenju ljudskog društva, nadbiskup je istaknuo i važnost jačanja duhovnosti.
Protojerej Ljuba Stojanović rekao je da je pristup nekoj sljedbi zapravo vapaj tragičara koji traži zajednicu. Baš to stvara priliku da se ti ljudi zaista mogu vratiti Crkvi. Prema njemu su sljedbe rak društva, pa je zadatak Crkve da nastupi iscjeliteljski, a ne progoniteljski, jer liječnik ne mrzi svog pacijenta nego ga liječi. Također ističe odgovornosti države za taj problem, slažući se s nadbiskupom Hočevarom kako je najvažnije jačati duhovnosti i širiti vjerske istine jer je upravo narod Božji taj koji mora biti sol zemlje i svjetlost sveta.
I muftija Hamdija Jusuf-Spahić i rabin Isak Asiel dijele mišljenje da sljedbe mogu djelovati toliko razarajuće da naruše duhovno zdravlje čovjeka, na prvom mjestu odvajajući čovjeka od obitelji i učeći ga da ne poštuje roditelje. Budući je bolesnim čovjekom najlakše manipulirati, vrlo je važna zadaća i duhovnika i društva utjecati na formiranje svake osobe i na ozdravljenje obitelji. Muftija Jusuf-Spahić dodaje da, ako priznate tradicionalne vjerske zajednice izvrše svoju zadaću, “neće biti mjesta za lovce na ljudske duše”.
Zbog jasne potrebe za duhovnošću u društvu koje do sada nije dopuštalo uvođenje vjeronauka u škole, a koje se sada upravo bavi tim pitanjem, svi gosti su jasno iznijeli svoje stavove da je vjeronauk osnovna potreba društva te da vjerski odgoj ne može ugroziti školski sustav već naprotiv može samo na njega djelovati pozitivno. Protojerej Stojanović objasnio je da je to jedan od najboljih načina da se mlade ljude upozna s vjerom te da nauče komunicirati sa Bogom. Nadbiskup Hočevar istaknuo je da pored uvođenja vjeronauka u škole treba unijeti i ispravke u brojne knjige, osobito s područja povijesti, pedagogije, sociologije i psihologije, jer je odnos prema vjeri na tim prostorima dugo vremena bio vrlo nepravedan.
Na kraju razgovora svi sudionici su istaknuli važnost i nazočnosti svećenika u vojnim postrojbama. Vrlo je opasno, kako je rekao protojerej Stojanović, da čovjek u vojsci nema vjeru jer mu, u tom slučaju, ostaje samo ravnodušnost, a iz ravnodušnosti se lako prelazi u fanatizam. (i03508sa)