U vremenu od Velike Gospe 15. kolovoza do Male Gospe 8. rujna događaju se mnoga hodočašća u marijanska svetišta. Kao braća i sestre po vjeri, sabrani smo danas Slovenci i Hrvati zajedno u molitvi, darivanju i međusobnome druženju ovdje na Trsatu oko Marije, Majke milosti. Za hodočašća bih rekao da su vječni obred čovječanstva. Hodočastili su Egipćani, Grci i Rimljani. Hodočašća su sastavni dio vjerskog života Hindusa i muslimana. Iz Svetoga pisma znamo da su vjerni Židovi svake godine hodočastili u Jeruzalem i tamo slavili Pashu sa žrtvovanjem janjeta u spomen na oslobođenje iz egipatskog ropstva. Sjetimo se dječaka Isusa koji je s navršenih 12 godina prvi put hodočastio u Jeruzalem. Najstariji kršćanski zapisi govore da su kršćani hodočastili na mjesta Isusova zemaljskog života – posebno u Betlehem, Nazaret, Jeruzalem, na Kalvariju i na Božji grob.

Hodočašća nas podsjećaju da je čovjek na ovom svijetu hodočasnik, da tu nema trajno boravište jer je stvoren za nebesa. Generacije se neprestano mijenjaju, nove dolaze, starije odlaze. Hodočašća nas vežu s prošlošću, s našim precima, koji su također rado hodočastili, ali su morali često puta prije postaviti svetišta na uzvišenim mjestima, gdje su se onda okupljali, susretali s Bogom, produbljivali svoju vjeru, očistili svoja srca u temeljitoj ispovjedi, da bi se nakon toga utješeni i hrabri vraćali u svakdanji život, puni vjere i nade.
Mjesta hodočašća su mjesta mistike, gdje ljudi crpe nove snage. To su mjesta izmirenja i pomirenja. Hodočašća čovjeku vjerniku pomažu produbiti odnos s Bogom, dok čovjeku nevjerniku nude puno umjetničkih i povijesnih znamenitosti.
Tko će izračunati koliko je truda i sredstava bilo uloženo u gradnju i očuvanje svetišta koja krase vašu i našu domovinu i gdje se mi vjernici okupljamo na slavljenje svetog bogoslužja.
Mi smo danas ovdje na Trsatu kod Majke milosti da uz svoje osobne nakane molimo i za milost duboke i čvrste vjere.
Marija je u svemu živjela vjeru i, kako kaže II. vatikanski sabor, prošla je hodočasničkim putem vjere.

U evanđeoskom odlomku Elizabeta blagoslivlja Mariju radi njezine vjere. “Blažena ti što povjerova”. Prvo i temeljno Marijino djelo je vjera u Boga, vjera u onoga Boga koji se otkrio u Isusu Kristu i kojega možemo čuti u Božjoj riječi, u Svetomu pismu. Vjerovati ne znači dodati svome uvjerenju još jedno mišljenje. Vjera u Boga nije informacija kao mnoge druge. Različite informacije koje dolaze do nas ne mijenjaju naš život. Ako Bog ne postoji, isprazan je naš život i naša budućnost. Ako Bog postoji, sve se mijenja. Naš život dobiva svjetlo i usmjerenje kako živjeti. Vjera također predstavlja temeljno usmjerenje u našem životu. Kada kažem: Bože moj, vjerujem u Tebe, vjerujem da si prisutan među nama po Isusu Kristu, time izražavam svoje usmjerenje i tijesno se povezujem s Bogom. Vjera ne znači samo način mišljenja, nego ponajprije način života. Vjerovati znači slijediti trag koji nam daje otkrivena Božja riječ. I hodočašća nam govore da naš život ima smisla jer je putovanje Bogu. Nažalost moderni čovjek to zaboravlja. Uzor snažne i žive vjere, čvrsto usidrene u Bogu, imamo u Mariji. Takvu vjeru kakvu je imala Marija, trebamo i mi danas.

Danas mnogo ljudi doživljava krizu vjere. Suvremeni čovjek ne treba Boga, jer smatra da zna i može sve sam, a istovremeno se osjeća osamljenim, bez snage i ufanja. Baš zbog toga vjerovati postaje teško. Kriza vjere posebno je vidljiva kod bračnih parova i obitelji.
Svijet u kojem živimo nije sklon životu, zato su mnoge naše župe demografski ugrožene.
Pozivam vas da podupirete obitelj, koja je osnovna čestica Crkve i našeg društva. Bez djece nema budućnosti. Bez konkretne pomoći politike, bez pravednih zakona, dobrog socijalnog uređenja teško će se ostvariti želja o brojnim obiteljima.
Život moramo cijeniti, njegovati, braniti i čuvati od začeća do prirodne smrti. Nikada ne smijemo pristati da se napada na život kao što je pobačaj. Treba postići da i nerođena djeca imaju pravo na život.
Vjera u život nije bila nikada tako slabašna kao danas. Biti otac i majka znači imati težište izvan sebe i prihvaćati drugoga: muža, ženu, dijete, brinuti se za njega, odgajati ga, pratiti njegov rast i razvoj, uzimati na svoja ramena njegove radosti i poteškoće. Zato je jasno da nema budućnosti bez djece niti bez odraslih, koji žele postati majke i očevi.

Obitelj je prva škola u kojoj čovjek uči živjeti, vjerovati i moliti, uči se biti dio obitelji i postati dio Crkve, rekao je papa Benedikt XVI. u Španjolskoj 2006. godine. Ako si želimo osigurati budućnost trebamo hrabre očeve i majke koji vjeruju u život. Kod svojih gradskih, seoskih i regionalnih predstavnika morate se zauzimati za takve socijale uvjete koji će biti naklonjeni obiteljima s brojnom djecom. Moramo znati da je veći broj djece u obitelji znak posebnoga Božjeg blagoslova. Ako želimo da se nakon nas život nastavi, da se nastavi povijest, da se prenosi vjera, da nam polja i vinogradi budu obrađeni, da se ne zaborave naši korijeni, da ne protratimo naše mlade države, tada trebamo još više nego u banke i osiguranja, izlete i putovanja te druge ugode, ulagati u život.
Mi kršćani moramo o svemu tomu razmišljati pred Bogom i svojom savješću.

Bračni parovi imat će više djece ako budu otkrili da je život s Bogom i u vjeri najveća vrednota. Ako budu vjerovali da ih je sam Bog pozvao da aktivno sudjeluju kod stvaranja novog života. Ako roditelji u svojoj djeci vide ne samo svoju nego i Božju sliku. Ako vjeruju Isusovoj riječi: tko prihvaća dijete u moje ime, prihvaća mene. Ako shvate da se duhovna zvanja češće rađaju u brojnim obiteljima nego tamo gdje je malo djece. Ako vjeruju da dolaskom jednih gladnih ustiju na svijet dolaze i dvije marljive ruke. Ako otkriju da je puno lakše odgajati veći broj djece nego jedno ili dvoje. Ako shvate da su djeca iz brojnih obitelji zbog međusobnih odnosa osjećajno i socijalno zrelije osobe. Ako konačno izračunaju da će visina njihovih mirovina biti ovisna o broju zaposlenih u budućnosti.
Naša je zadaća da te zdrave misli o obitelji širimo i utvrđujemo u našoj sredini. Da budimo vjeru i pozitivan način razmišljanja o životu. Da konačno sebi i našoj sredini dokažemo da čovjek ne živi samo od kruha i da je život daleko više nego jelo i piće.
Sve svoje osobne i zajedničke molbe, potrebe naših obitelji, župa i biskupija, potrebe slovenskoga i hrvatskog naroda u domovini i širom svijeta stavljamo pod zaštitu Marije, Majke milosti, neka ih preda Božjemu Sinu i našem Spasitelju.

Danas se ponovo preporučamo Marijinoj zaštiti. Mariji preporučamo sebe i svoje obitelji, neka djeci i mladima posreduje život i vjeru. Preporučamo joj bolesne i sve one koji trpe. Mariji preporučamo naše mjesne Crkve, naše domovine te naš slovenski i hrvatski narod u domovini i u svijetu. Neka nas Marija, Majka milosti, uzme pod svoju zaštitu i neka nas izruči svome sinu Isusu i našem Otkupitelju.