Izdavačka kuća Teovizija u biblioteci “Riječ za dobar dan” objavila je djelo fra Žarka Relote “Bez ičega, a imaju sve”. U knjizi se nalaze neka od razmišljanja o prezbiterskom svjedočanstvu, životu i duhovnosti koje je proteklih godina autor pisao i objavljivao u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije. U Svećeničkoj godini ti tekstovi žele pružiti poticaj svećenicima u produbljivanju vlastitoga poziva, a vjernike laike pozvati da vrednuju poziv i službu svojih pastira, da mole za njihovu ustrajnost u služenju te da im budu potpora i suradnici u ostvarenju evangelizacijskog poslanja Crkve.
U uvodniku pomoćni đakovačko-osječki biskup Đuro Hranić ističe kako se autor trudi svećenike smjestiti u konkretan društveni kontekst, sagledati njihove borbe ad extra i ad intra, a na kraju im uvijek nudi ohrabrujuću ljudsku, bratsku i prijateljsku riječ. Piše uronjen u konkretnu životnu stvarnost i potaknut životnom svakodnevicom, no, u temama i problematici kojima se bavi ne treba tražiti konkretan “sitz im leben”, nego ih valja radije čitati u duhu Dekreta II. vatikanskog sabora o službi i životu prezbitera “Presbyterorum ordinis”, piše biskup. Knjigu preporuča braći svećenicima, kao korisnu za njihova osobna promišljanja i poticaj za velikodušniji osobni doprinos zajedništvu unutar prezbiterija kojemu pripadaju.
Fra Žarko podsjeća kako se naslovom aludira na rečenicu svetoga Pavla iz poslanice Korinćanima. Prvi razlog odabira upravo tih riječi veže ga uz asiškog siromaška, koji je u duhu te rečenice zamislio život svojih sljedbenika i htio da upravo tako žive. Siromašni, a istodobno ni u čemu ne oskudijevaju. Drugi razlog je taj što drugi često o svećenicima zaključuju “ništa im ne fali”, odnosno ne gledaju u svećenicima gotovo ništa drugo, osim da nisu “ni gladni ni žedni, ni goli ni bosi, ni prosjaci ni korisnici javnog prijevoza” te na osnovu toga ponekad čak i malo licemjerno gledaju na njihovo život i ironično kažu “ljudi bez ičega, a imaju sve”. (ika-mb/sp)