Program je započeo misom zadušnicom za 62 poginula branitelja iz Bijelog Brda te za oko 2500 hrvatskih branitelja koji su izgubili život u obrani Bosanske Posavine tijekom posljednjeg rata.

Svetu misu predvodio je župnik vlč. Marko Slišković, u koncelebraciji s mons. Perom Zebom, umirovljenim svećenikom Riječke biskupije i povratnikom u rodno Bijelo Brdo.

U homiliji je vlč. Slišković istaknuo da je euharistija najveći dar koji vjernici mogu prikazati za pokojne branitelje, zahvaljujući Gospodinu za njihovu žrtvu. Pozvao je okupljene da ne zaborave one koji su položili život za slobodu domovine, podsjetivši na vremena kad se o žrtvama nije smjelo ni govoriti. Naglasio je kako smo kao kršćani pozvani praštati, moliti i prenositi istinu o prošlosti i budućim naraštajima.

Na kraju mise pročitao je pjesmu jednog hrvatskog branitelja posvećenu njegovom prijatelju, koja je, kako je rekao, spoj domoljublja i kršćanskih vrednota.

Misi su nazočili i Bjelobrđani te Posavljaci iz drugih dijelova Hrvatske i Europe, koji su tijekom rata izbjegli iz svojih domova. Počast poginulima iskazali su i predstavnici društveno-političkih vlasti iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Nakon mise uslijedila je svečanost polaganja vijenaca i paljenja svijeća ispred spomen-obilježja poginulim braniteljima, podignutog 2010. ispred župne crkve. Počast su odali članovi obitelji poginulih branitelja, suborci, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata te visoki dužnosnici iz BiH i Hrvatske.

Program je vodila Antonija Čabraja, predsjednica udruge „Bjelobrđani“, koja je ujedno organizirala ovaj događaj. U svom obraćanju prisjetila se ratne 1992. godine i prisilnog napuštanja domova: „Mnogi se i nakon 33 godine pitaju što se to dogodilo. Ako ne znaš – reći će ti ova imena…“, istaknula je, naglasivši da žrtva poginulih nije bila uzaludna te da će se na tim prostorima i dalje živjeti i graditi bolja budućnost.

Uz zvuk zvona, odzvanjala su imena 62 poginula branitelja Bijelog Brda, koje je Čabraja čitala s ponosom i tugom.