Tirana, 29. 12. 1997. (IKA) – Godina na izmaku za albanski je narod bila izrazito prevrtljiva, obilježena nasiljem i dramom izbjeglica. Niti Crkva nije bila pošteđena posljedica tako mučnog ozračja. Jedan od najvećih problema je raširenost posjedovanja oružja, koje je ukradeno iz vojarni u danima pobune. Na to je, u razgovoru za Radio Vatikan, upozorio o. Ernesto Santucci, isusovac koji u Albaniji živi i djeluje od 1991.
Govoreći o trenutnim prilikama u Albaniji, o. Santucci ističe veliko siromaštvo koje pojedince tjera na zločine, otmice i krađe. Bolje prilike ne susreću se niti na društvenom planu. Tako, primjerice, glavni grad Albanije, Tirana, ima vode samo nekoliko sati dnevno, pa jedna talijanska tvrtka nastoji izgraditi još jedan vodovod za taj grad. Bolje stanje nije niti s električnom energijom, jer sva pomoć koja dolazi iz razvijenijih zemalja, upozorava o. Santucci, “nestaje u tisućama ‘kanalića'”.
“Crkva je, u ovo doba, u Albaniji prošla ‘bijelo mučeništvo’, tj. mučeništvo bez prolijevanja krvi. No, Katolička Crkva je bila najpogođenija i na nju se najčešće nasrtalo. Razorene su kuće časnih sestara, svećenika, zauzetih vjernika laika, a njih su vršeni napadi, otimani su im automobili, a neki su svećenici čak i pretučeni. No, naš je odnos s tamošnjim ljudima dobar jer se – za razliku od nekadašnje Jugoslavije – katolici, pravoslavni i muslimani dobro slažu. Vjera ne stvara teškoće u tim odnosima, štoviše muslimani čestitaju katolicima njihove blagdane i obratno. Osobno, u Albaniji imam mnogo prijatelja muslimana koji simpatiziraju Katoličku Crkvu”, zaključio je o. Santucci.