Banja Luka, (IKA) – Kako bi se razina svijesti o potrebi zaštite okoliša i života općenito podigla na višu razinu, Europska akademija u Banjoj Luci pokrenula je niz predavanja s okvirnom tematikom “Čuvanje i razvoj stvorenog”. Nakon predavanja održanog 5. lipnja pod nazivom “Tehnološko nasilje nad zemljom, vodom i zrakom”, u srijedu 21. lipnja dr. Luka Tomašević održao je predavanje “Bioetika i život – izazov globalne bioetike”.

Dr. Tomašević navodi kako je bioetika najaktualnija tema o kojoj se trenutno raspravlja i piše u znanstvenim krugovima. Postoji naravno više različitih stavova u bavljenju bioetikom, ali se svi oni slažu u jednome, a to je sam život, tj. poštivanje života. Poruka koja proizlazi iz toga jest da nitko ne smije mijenjati osnovni biološki zakon tj. nitko ne smije utjecati na život, kako se on sam razvija. Nasuprot tomu postoji znanstveno znanje koje nas tjera na dalje proučavanje, tj. u znanstvenom radu i istraživanju treba uvijek ići dalje. Problem je u tomu što se tim otvaraju nova pitanja i sam napredak postaje nesiguran i nepredvidiv, pogotovo kada se prilikom tog znanstvenog napretka dira u sam život.

Nagli razvoj tehnologije i biomedicine, koje duboko zadiru i u ljudski život, doveo je do rađanja bioetike kao potrebe za intenzivnijim stvaranjem svijesti o očuvanju života. Tim se postavlja pitanje o odgovornosti jednog znanstvenika za njegovo djelovanje, takozvana etička refleksija. Dr. Tomašević ističe kako je cilj bioetičkog diskursa, kao interakcije raznih perspektiva, da se vrati svijest odgovornosti onoga koji se bavi znanstvenim radom i da se postave granice kako bi se zaštitio život na ovom planetu.

Bioetika nastaje u Sjedinjenim Američkim Državama 1969. kao nova medicinska etika, ali s vremenom se pokazalo da je bioetika puno više od toga. Kada bi pokušali dati jednostavnu definiciju bioetici, mogli bi je nazvati “ljubav prema životu“. Premda mnogi znanstvenici pripisuju sebi ovakav naziv bioetike, dr. Tomašević podsjeća da je 1995. Ivan Pavao II. u enciklici Evangelium vitae prvi formulirao ovakav pristup životu.

Bioetika se danas dijeli na teorijsku, kliničku, političku, socijalnu, kulturnu i pravnu, ali svi ovi oblici bioetike imaju jedno zajedničko, a to je čovjek, koji nikada ne može biti sredstvo, jer svaki čovjek ima svoje dostojanstvo.

Bilo je pokušaja da se pronađe jedna opća etika koja bi bila dobar temelj za zajednički rad ali se u tomu nije uspjelo. Zato što se uvijek postavlja pitanje korisnosti. “Danas mi svi radimo ono što nam odgovara, ono što nam koristi” i u tome dr. Tomašević vidi najveći problem moderne etike ali i medicine. Strahoviti izazov današnjice je dekodiranje ljudskoga genoma. Znanstvenici se svim silama trude da to i postignu, na legalan i ilegalan način, ne znajući kamo nas sve to vodi. Tu je uloga bioetike da traži odgovornost ali i mogućnost kako bi se očuvao život.

“Kršćanska revolucija uvijek počinje od srca” i “Bog kao osnov i tvorac života”, kaže dr. Tomašević, su mišljenja koja naravno nailaze na protivljenje u znanstvenom svijetu. Pod utjecajem američke etike, predvođene P. Singerom i njegovom Praktičnom etikom izaziva se nova paradigma, kojom se tvrdi da kršćanska etika ne može više davati odgovore na današnja pitanja. Dr. Tomašević na kraju ističe kako je kršćanska etika i te kako spremna dati odgovore na mnoga pitanja, jer svatko tko sebe naziva kršćaninom ujedno je ljubitelj i očuvatelj života. Ono što nam preostaje jest da moramo učiti što je život i kako ga zaštititi.