Zagreb, 21. 11. 2001. (IKA) – Požeški biskup dr. Antun Škvorčević i šabačko-valjevski episkop Lavrentije Trifunović, govorili su o biskupu Srećku Badurini kao čovjeku međuvjerskog dijaloga u srijedu 20. studenoga na drugoj ovogodišnjoj tribini koja se u zagrebačkom samostanu sv. Franje Ksaverskog priređuje u spomen na biskupa Badurinu.
Prema riječima požeškog biskupa, od početka svoga biskupskog služenja, biskup Badurina pokazao je posebnu osjetljivost za odnose prema pravoslavnoj braći. Ta osjetljivost došla je do izražaja posebice tijekom ratnih zbivanja, počevši od 1991. godine. U ratnim vremenima biskup se zalagao za pravdu glede svoga naroda i vjernika Katoličke crkve i s jednakom mjerom za pravdu prema pripadnicima srpskog naroda i same Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Kao demokratski legalist istaknuo je da su u Hrvatskoj bili izbori, te da Srbi nisu smjeli napustiti Sabor, nego su se kroz parlamentarne institucije trebali boriti za svoja prava. Biskup se tijekom rata zalagao za uzajamnu pomoć dviju Crkava na pastoralnom području. Tražio je da se biskupima, episkopima i svećenicima obiju Crkava na ratom zahvaćenim područjima omogući nesmetano obavljanje pastirske službe. Isticao je da treba misliti na povratak kako Hrvata tako i Srba, te na povratak svećenika i episkopa.
Govoreći o zalaganju biskupa Badurine na ekumenskom području, vladika je ocijenio kako je biskup na ekumenski pokret gledao izuzetno, jer nije govorio o dijalogu nego je koristio uzvišeniji termin – trijalog. Biskup Badurina je, prema njegovim riječima, smatrao kako je dijalog plodonosan samo tamo gdje je Bog prisutan kao treće biće. Također biskup Badurina isticao je kako su etika i ljubav važni uvjeti za dijalog. Koliko je i na našem području ekumenski pokret imao pozitivne učinke potvrđuje i činjenica da u sukobima posljednjega desetljeća ni jedan vjerski predstavnik nije aktivno sudjelovao, rekao je episkop. Osvrnuvši se na ekumensku budućnost regije, episkop je istaknuo kako je prije nekoliko godina u Beogradu osnovan Odbor za međureligijsku suradnju čiji se članovi sastaju dva do tri puta godišnje, a cilj je njegovanje kvalitetnih međususjedskih odnosa, poštujući tuđu vjersku pripadnost. Vladika Lavrentije iznio je brojna pozitivna iskustva u odnosima s Katoličkom crkvom, posebice u Njemačkoj gdje su mu, zbog nedostatka prikladnog prostora, katolički svećenici dali na raspolaganje svoju crkvu. (i11432hr/kj)