BISKUP BADURINA NA VELIKI EETVRTAK "Prozivaju nas sveaenike i biskupe i pitaju nas kako se mi to ponašamo, kako mi to govorimo, kako mi to ne kritiziramo" - "Ne slagati se, ne prihvaaati, ne bolesnom osjetljivošau opravdavati. Ali ne upropaštavati, nego
spasavati" Šibenik (IKA )
spasavati" Šibenik, 5. 4. 1996. (IKA) - Šibenski biskup Sreako Badurina predvodio je na Veliki eetvrtak, 4. travnja, misno slavlje posvete ulja i obnove sveaeniekih obeaanja u šibenskoj katedrali sv. Jakova, u zajedništvu sa sveaenicima i ?akonima šiben
spasavati”
Šibenik, 5. 4. 1996. (IKA) – Šibenski biskup Sreako Badurina predvodio je na Veliki eetvrtak, 4. travnja, misno slavlje posvete ulja i obnove sveaeniekih obeaanja u šibenskoj katedrali sv. Jakova, u zajedništvu sa sveaenicima i ?akonima šibenske biskupije. U uvodnom je dijelu biskup Badurina ukljueio u molitve one koji su stradali u zrakoplovnoj nesreai kod Dubrovnika. U svojoj se propovijedi šibenski biskup osobito osvrnuo na pismo Svetog Oca sveaenicima eitave Crkve, u kojem Papa ocrtava posebnost sveaeniekog poslanja. Sveaenik je poslan i opskrbljen, posveaen, odabran da bude u službi veze ljudi s Bogom. Primjenjujuai to poslanje sveaenika na sadašnje prilike kada se od Crkve traži da javno osudi zlo i poeinitelje zla biskup Sreako Badurina je rekao: “Mi smo u jednom povijesnom easu danas, sveaenici u Crkvi hrvatskog jezika, u Crkvi u hrvatskom narodu i to na sasvim konkretnom prostoru, me?u sasvim konkretnim ljudima ovdje kod nas u šibenskoj biskupiji i u drugim biskupijama u Hrvatskoj. I tu smo suoeeni da nas ljudi promatraju. Gledaju nas. Promatraju nas kao narod, kao pojedince, nas kao Crkvu i posebno nas kao biskupe, kao sveaenike. Promatraju nas ovi iz vana, iz Europe, iz Amerike. Promatraju nas ljudi koji dolaze kao novinari, kao promatraei, kao istražitelji, kao obavještajci. I govore javno posvuda o zlu, o grijehu, kako kažu, o kriminalu koji vide i koji otkrivaju. I, dapaee, onda prozivaju nas sveaenike i biskupe i pitaju nas kako se mi to ponašamo, kako mi to govorimo, kako mi to ne kritiziramo, kako mi to ne denuciramo zlo i grijeh koji oni vide u nama i me?u nama. I mi se sveaenici pitamo koja je naša služba od Boga nam darovana u narodu, u sadašnjem easu, na ovim prostorima, u našoj domovini, služba da ljudi budu povezani s Bogom, da u toj povezanosti s Bogom vrše njegovu volju, njegove zapovijedi, a eiste svoju dušu, da uzdižu i unapre?uju dar božanskog i duhovnog života u sebi osobno, u obitelji, u eitavom narodu? (…) Isusu su prigovarali. A on je rekao: ‘Niste li eitali da je zapisano ‘Milosr?e mi je milo, a ne žrtva’. Došao sam tražiti grešnike, a ne pravednike”. I prolazio je eineai dobro i na poseban naein uzdižuai ljude, osloba?ajuai ih od grijeha, praštajuai. Crkva po svojim sveaenicima vrši Kristovu službu milosr?a i praštanja. Ne slagati se, ne prihvaaati, ne bolesnom osjetljivošau opravdavati. Ali ne upropaštavati, nego spasavati. I to je ta bitna toeka, bitna razlika, razdjelnica po kojoj ne postupamo na isti naein kao drugi, koji možda mogu imati opravdanje da se brinu za ljudska prava, da se ono što je zlo ueinjeno javno osudi da bi se zlo popravilo i da se ne bi ponavljalo. Ali, Crkva stoji na Kristovu praštanju i Kristovom milosr?u. Ona stoji na onoj službi koja je povjerena posebno službenicima sakramenata – sveaenicima. Uspostavljati vezu s Bogom, lijeeiti, praštati, pozivati na obraaenje. Ali, Crkva zna da je ona sama sastavljena od ljudi i da joj je uvijek potrebno obraaenje, popravak, obnova. Ona nije društvo koje je sastavljeno od bezgrešnih, od savršenih, od eistih, samo od svetaca. I ona se stoga ne može odreai svojih elanova koji su zalutali, koji su pogriješili, nego ih nosi u svom srcu, moli, pati, trpi za njih, ne bi li se ostvarilo Kristovo poslanje praštanja, odrješenja, osloba?anja od grijeha, povratka, uspostave veze s Bogom za jedan bolji i savršeniji ljudski i kršaanski život”.