Berlin, 30. 9. 1999. (IKA) – Svoj trodnevni boravak u Njemačkoj dobitnik Nobelove nagrade za mir dilijski biskup Carlos Ximenes Belo završio je 29. rujna u Berlinu razgovorima s predsjednikom Johannesom Rauom, ministrom vanjskih poslova Joschkom Fischerom i ministricom za razvoj Heidemarie Wieczorek-Zeul.
Nakon susreta s predsjednikom Njemačke biskupske konferencije biskupom u Meinzu Karlom Lehmannom u Bonnu u ponedjeljak 27. rujna, istočnotimorski biskup ponovno je pojasnio razloge svoga boravka u Europi – nastoji, naime, zapadni svijet upoznati s teškim prilikama u svojoj zemlji i na taj način pomoći svome narodu. Zajedno s berlinskim pomoćnim biskupom Wolfgangom Weiderom nobelovac je u utorak 28. rujna slavio misu solidarnosti s istočnotimorskim narodom u berlinskoj katedrali sv. Hedvige. Toga je dana posjetio i crkvene dobrotvorne udruge “Missio” i “Misereor”. Tom je prigodom zatražio brži napredak Međunarodnih UN-ovih mirovnih postrojbi u Istočnom Timoru (Interfet), te preuzimanje državne administracije kako bi otočani što skorije dobili konkretne životne perspektive. Biskup Belo također je pozdravio Međunarodno povjerenstvo za istragu zločina počinjenih u Istočnom Timoru osnovano na izvanrednoj sjednici UN-ova Povjerenstva za ljudska prava 27. rujna u Ženevi, ističući kako za užase koje je “indonezijska vojska dugo planirala i pomoću milicija temeljito provela, ima mnogo svjedoka među narodom i međunarodnim promatračima, a ima i dovoljno leševa”. Ponovno je istaknuo da stravična događanja nakon referenduma 30. kolovoza nisu posljedice građanskog rata već strateški i dugo planirani rat kao osveta za zagovaranje nezavisnosti Istočnog Timora. Biskup Belo u nedjelju 3. listopada putuje u Darwin, a nakon razgovara s visokim australskim dužnosnicima vraća se u Istočni Timor. Odbacio je mogućnost preuzimanja bilo kakve političke službe u domovini, ističući da političke odgovornosti trebaju preuzeti laici. Također je zahvalio europskoj Crkvi za dosadašnju potporu i pozvao na velikodušnu pomoć u ponovnoj izgradnji razorene zemlje.
“Missio” i “Misereor” u svojoj su zajedničkoj izjavi oštro osudili međunarodnu zajednicu koja je tragediju istočnotimorskog naroda “predugo promatrala skršenih ruku, i na vojnu se intervenciju odlučila kada je već bilo prekasno”. Od Ujedinjenih naroda zatražili su hitna jamstva sigurnosti na cijelom području Istočnog Timora, međunarodni nadzor izbjegličkih logora u Zapadnom Timoru, neodgodivo rasvjetljavanje počinjenih zločina te jamčenje ljudskih prava kao preduvjet svake daljnje suradnje s Indonezijom.