Gospić, (IKA) – Gospićko-senjski biskup Mile Bogović predslavio je na nedjelju Caritasa, 16. prosinca, središnju misu u gospićkoj katedrali Navještenje BDM u koncelebraciji ravnatelja Caritasa Gospićko-senjske biskupije vlč. Luke Blaževića i više svećenika. Vlč. Blažević pozvao je župljane da pomognu rad Caritasa prilozima u hrani ili od ponedjeljka dobrovoljnim radom u skladištu jer se za potrebite obitelji priprema 500 paketa za Božić. Caritas je i najmlađe vjernike koji su bili na misi darivao paketićima bombona. Biskup je tradicionalno na kraju mise darivao predstavnike deset najpotrebitijih obitelji s prostora Gospićko-senjske biskupije.
U propovijedi biskup Bogović je poručio: “U ovoj Godini vjere trebamo svi još bolje promisliti jesmo li prepoznatljivi u društvu kao vjernici i to ponajviše po tome što ljubimo braću. Svi pokazatelji govore da u ovoj društvenoj krizi sve više se umnažaju oni koji su potrebni pomoći sa strane. Biskup je predsjednik biskupijskog Caritasa, a poslove vodi preko ravnatelja. Kod nas je to Luka Blažević. Tajnica je Ivana Bilen, a uži suradnici su Kata Matanić i Jure Brkljačić. Tu su i volonteri koji priskaču kadgod je potrebno. Zahvaljujem im što bdiju i vode brigu u našoj biskupiji da naši potrebni i siromašni ne budu zaboravljeni, zahvaljujemo im što i sve nas potiču da mislimo na te potrebne. Dok im zahvaljujemo, molimo ih da još bolje otvore oči kako bi vidjeli teškoće ljudi na našem području, da svima koji mogu pomoći ne daju mira dok i oni ne uvide što kao kršćani trebaju učiniti. Danas ćemo na simboličan način pokazati narav te svoje brige, svjesni da nećemo tim darom riješiti teškoće ljudi koje ćemo obdariti, a još manje svih onih koji su potrebni u našoj biskupiji.” Naš Caritas je u petak zajedno s udrugom Vila za Liku organizirao nogometnu utakmicu za bolesne od zloćudnih bolesti. Uključili su se u akciju i naši branitelji i mnogi drugi. Dobro je što se time dobije neki novac za potrebne, ali je još važnije da se među ljudima razvija osjećaj brige za potrebne. U današnjem tzv. atomiziranom društvu ljudi su skloni živjeti svaki u svom svijetu, ne vodeći računa o onome u susjedstvu, u istoj zgradi, na istom katu, upozorio je biskup. Naši se roditelji nisu trebali truditi da mi osjetimo nestašicu, ali pitanje je kako će današnja djeca to potrebno iskustvo steći. Neki od nas u pazinskom sjemeništu nismo išli kući za Božić i Uskrs jer nismo imali novaca za put. To iskustvo ne smatramo suvišnim. Pače, ono je i te kako poučljivo. Onaj koji nije naučio oskudijevati, neće razumjeti onoga potrebnoga kraj sebe. I on će gladnome kruha reći da jede kolače. Nije tako lako sačuvati školu u kojoj se stiče takvo iskustvo. Najgore je kada oni koji su tu školu završili, zanemare ono što su u njoj naučili, upozorio je biskup Bogović.
Bio sam nedavno u Argentini i vidio da su i na drugom kraju svijeta problemi gotovo isti kao i kod nas. Svijet je postao globalno selo. No, opasno je kada do nas dolaze glasovi s drugog kraja svijeta (vijesti, novine), a ne dolaze iz našeg susjedstva, u istoj ulici, zgradi, katu. Imam lošu osobinu da teško prepoznajem ljude po izgledu. Ipak sam primijetio da ovdje u našoj crkvi, ni danas ni na zornicama, nema nekih koje smo redovito viđali. Što je s njima? Neki su možda u bolnici, neki u bolesničkom krevetu. Možda i nisu gladni kruha, ali su na rubu društva u kojem su i s kojim su živjeli. Treba ih vidjeti, treba ih posjetiti. Nekome će možda trebati i materijalno pomoći. Možda ti je neugodno to sam učiniti. Učiniti to preko našega biskupijskog ili župnog Caritasa. Na posljednjem ispitu Krist nas neće pitati kakvu diplomu imate. Reći će: Bio sam bolestan, gladan žedan, progonjen, zima mi je bilo, trebalo mi je nacijepati drva, trebalo mi je popraviti struju, trebalo mi je donijeti lijekove, pospremiti kuću. Prepoznao si moju nevolju – ili: ništa od toga ti nisi vidio, poručio je mons. Bogović.