Na misi se okupilo mnoštvo Čančana iz hrvatske dijaspore kao i malobrojnih tridesetak domicilnih župljana kao i hodočasnika iz Sinca i Široke Kule. Biskup je na početku progovorio o povijesti te župe:

„U Srednjem vijeku na ovim prostorima jedna crkva bila je u Velikom Čanku (u Grbcima), a druga u Malom Čanku. Jedna i druga nastradale su u vrijeme turskog razaranja. Dugo vremena Čanak je ostao nenastanjen, a onda je u drugom desetljeću 18. stoljeća naseljen. Ljudi su iskrčili šumu i gradili svoje nastambe. I prije nego su izgradili vlastite kuće, sami su napravili jednu drvenu crkvu koja je 1719. postala župnom. Biskup Pohmajević poslao im je župnika Tomca, Goranina kao i oni. God. 1728. napravljena je i zidana crkva u koju je župnik ugradio kamenje iz stare crkve iz predturskog doba. Župnik je ostavio veoma lijepo svjedočanstvo o svojim župljanima, koji i pored siromaštva mnogo žrtvuju za svoju crkvu jer osjećaju da je to njihov zajednički dom. U početku je crkva bila posvećena Rođenju BDM, ali 1768. jasno se kaže da je zaštitnik Gospa od Svete Krunice. Možda je do promjene došlo 1740. kada je crkva na čast Male Gospe sagrađena u Buniću, kapelaniji čanačke crkve, koja je 1807. godine podignuta na samostalnu župu. Godine 1911. crkva se bila urušila i poslije je temeljito obnovljena, tako da se može govoriti o novoj crkvi. Čanak je 10. prosinca 1991. okupirala neprijateljska vojska. Sljedećeg dana crkva je srušena. Stradalo je i selo, trebalo je deset godina da se krene u gradnju nove crkve. Nova crkva građena je najviše sredstvima koje je preko Ministarstva obnove i razvoja dala hrvatska država, zatim sredstvima biskupije i Čančana u mjestu i izvan njega. Crkva je posvećena 13. listopada 2002. na dan proslave blagdana zaštitnice župe i mjesta Gospe od sv. krunice, “zaključio je biskup te u nastavku govorio o molitvi krunice:

„Što je to krunica? Latinski naziv je rosarium – vijenac spleten od ruža. Takav vijenac stavljao se u svečanim zgodama na glavu zaslužnih i slavnih ljudi. Krunica je vijenac od 5 Očenaša a iza svakoga Očenaša slijedi 10 Zdravomarija. Tu je i molitva Slava Ocu, a na početku je Vjerovanje i molitva za vjeru, ufanje i ljubav. To je dakle vijenac od najljepših kršćanskih molitava. Ovakav način molitve ustalio se krajem Srednjeg vijeka, a blagdan je uspostavio Pio V. na spomen slavne pobjede kršćanske mornarice na turskom 7. listopada 1571. godine. Prije same bitke papa je pozvao sve kršćane na molitvu krunice. Naši vojnici nosili krunicu oko vrata. Listopad je mjesec kada moleći krunicu učimo se kako i kada radovati, tugovati i slaviti“, zaključio je biskup Bogović.

Nakon mise ispred crkve se zaplesalo kolo.