Senj, (IKA) – Gospićko-senjski biskup Mile Bogović tradicionalno je predvodio misu polnoćku u senjskoj katedrali Uznesenja BDM u suslavlju mjesnog župnika dr. Richarda Pavlića, župnog vikara Šime Božića te đakona Nikole Prše i đakonskog kandidata Josipa Šimatovića. Misu je glazbom animirao katedrali zbor pod vodstvom Ivana Prpića Špike uz orguljsku pratnju Milana Dučića. Ove godine slavimo Božić u Godini vjere, poručio je biskup, istaknuvši da je vjera najdragocjeniji dar, biser koji treba čuvati kao najvrjednije “obiteljsko srebro” i prenositi na nove naraštaje. Crkva nam u ovoj godini posebno preporučuje korištenje poruka Drugoga vatikanskog sabora i što piše o vjeri u Katekizmu Katoličke Crkve. Time ćemo se svakako koristiti. No, pritom ne smijemo zaboraviti na ono čime se je hranila vjera naših starih, koja je prožela naše božićne pjesme i običaje i preko njih kao u posudama vjera je prenošena od starijih naraštaja na mlađe. Kao što knjige čuvaju i prenose mudrost starih, tako – samo još životnije – to čine običaji i pjesme. Nisam naišao niti čuo da igdje postoje božićne pjesme koje bi na ljepši način izrazile božićno otajstvo i vjernije prepjevale evanđelje nego naše pjesme. U njima je evanđelje prepjevano tako da ga razumije staro i mlado, zdravo i bolesno, učeno poput mudraca i jednostavno poput pastira. Osjećaji su se iz crkve prenosili u obitelji, među učene u školama i među jednostavne na pastirskim ispašincima. Zar nismo 1991. gledali mnoge kako stavljaju oko vrata krunicu. Nisu tako reagirali u opasnostima vojnici drugih naroda. Zar se nisu naši ljudi masovno okupljali na molitvu kada je bilo pitanje hoće li osudom naših generala i Hrvatsku proglasiti zločinačkim pothvatom. Znali smo da bi takva presuda bila nepravedna, ali smo imali razloga bojati se da se iz Haaga takva laž pošalje širom svijeta. Molili su se mnogi. A nađite mi slične slučajeve u Europi! Možemo iskreno reći da je hrvatski čovjek zahvaćen vjerom. Možda to najbolje govore naše božićne pjesme. Naši ljudi koji odu izvan domovine često najduže sačuvaju upravo božićne ugođaje i božićne pjesme, rekao je mons. Bogović.
Biskup se osvrnuo na komercijalizaciju Božića i kroz lik izmišljenog Djeda Mraza kojemu se sve možeš staviti u saonice. On je pokupio nešto od sv. Nikole, nešto od Božića i tako iz nepoznatog i nepostojećeg mjesta kreće u svijet nepostojeće stvorenje da širi dobrotu. Izmišljaju nekog nestvarnog darovatelja koji je još darežljiviji od Isusa. On je vječno star, bogat a dobar, svima dijeli, svuda dospije i nikada mu ne ponestane darova. On ništa ne brani (kao Crkva!), ništa ne traži, priključit će se u veselju i zabavljati ljude. Isusa se nastoji učiniti suvišnim i nepotrebnim, kad imamo tako “divno” rješenje. Jer Isus traži da se mijenjamo na bolje, da se obratimo, da mi živimo tako da budemo dar svojoj braći. Djed Mraz je čista izmišljotina, ali se nameće kao konkurent samome Isusu i njegovu darivanju, upozorio je biskup.
Osvrnuvši se na napise u novinama da je Crkva postavljajući u pitanje način uvođenja u škole zdravstvenog odgoja i nekih njegovih sadržaja pokvarila mnogima Božić, prokomentirao je: “Svakako, jest, ali pokvarila je onaj nevjernički koji ima svoje utemeljenje u Djedu Mrazu i u Djedu Božićnjaku. Ona želi ostati vjerna onom Božiću koji je rođen siromašan u jaslama, i koji je cijeli svoj život, stvaran i jasan, darovao za ljude. On nas uči kako ćemo svakome pomagati i svakoga čuvati u istini i sačuvati da ne nasjednu ponudama koje kvare čovjeka i razaraju u njemu njegovo kršćansko i ljudsko biće”.