Proroka Šimuna spominje evanđelist Luka opisujući prikazanje Isusa u jeruzalemskom hramu četrdeseti dan od njegovog rođenja. Spasenje koje se događa samo u Isusu Kristu i moguće ovisnosti koje nastaju od ponuda ovoga svijeta bila je tema propovijedi mons. Bogovića.

„Preko Isusa, u svijet ulazi spasitelj svijeta. Držeći Isusa u svojim rukama, Šimun je u njemu vidio spasenje svijeta i svjetlo na prosvjetljenje naroda. Kakav osjećaj, kakva čast – u mojemu naručju nalazi se spasenje svijeta! Šimun je tim susretom bio privilegiran, ali i mi smo privilegirani jer se u Zadru, u Hrvatskoj nalazi tijelo sv. Šimuna, i jer i mi primamo Isusa svaki puta u euharistiji“, naglasio je mons. Bogović, rekavši kako je Šimunu bilo drago da je cijelom narodu došlo spasenje po djetetu koje je on držao u rukama. 

„Šimun vidi spasenje, ali on je već tada vidio da taj koji spašava, treba puno trpjeti. I apostol Pavao u navještenom čitanju poručuje da će Mesija morati trpjeti i da će, uskrsnuvši od mrtvih, navijestiti svjetlo Židovskom narodu i poganima. Istu riječ – svjetlo – upotrebljava i Pavao, kao i sv. Šime“ rekao je biskup Bogović, poručivši: „Mnogi nude svoje spasenje, ali spasenje je samo u onome koga je Šimun uzeo u svoje naručje, u Isusu Kristu. Isus liječi ljudsko stablo u korijenu, a ne samo listove, da u dnu ostaje bolesno“. 

Susret Šimuna i Isusa u jeruzalemskom hramu zbio se četrdeseti dan od njegovog rođenja, kada su ga došli prikazati Marija i Josip. „Šimun tada još kaže prisutnoj Mariji: ‘A tebi će mač boli probosti dušu’. Spasenje se ne ostvaruje bez patnje. Ljubav se najviše svjedoči prihvaćanjem patnje za onoga koga voliš. Mrtvo tijelo u majčinu krilu, ta bol, taj mač, znak je snage laži i mržnje u ovome svijetu. Jer nevinoga može osuditi, pravednoga može proglasiti zločincem. Ali, uskrsli Krist je siguran znak pobjede istine i ljubavi“, ohrabrio je biskup Bogović. 

Koliko je važno izdržati trpljenje pokazuje i da je Isus rekao Petru ‘Odlazi, Sotono’, kad je Petar htio odgovoriti Isusa da ne ide u Jeruzalem, jer će tamo morati trpjeti. „Sotonski je da ne trebaš trpjeti, da ne trebaš pokazati ljudima da ti je stalo do njih. Krist će svoju ljubav svjedočiti na najuvjerljiviji način i iskreno, a to je patnja. Tu se pokaže koliko nekoga voliš. Sotona je doživio poraz onda kada je mislio da je konačni pobjednik. Isus je na dan svoga uskrsnuća promovirao novu valutu koja se mjeri po tome koliko si dobro učinio za spasenje  brata čovjeka. Isus se apostolima nije pokazao u sjaju i bogatstvu, nego s ranama na rukama i boku. U Božjem monetarnom sustavu vrijednost valute mjeri se po tome što si učinio za dobro braće i koliko si za njih pretrpio. Jesi li mu nanosio rane ili si dobio rane pomažući drugome“, rekao je mons. Bogović.

Biskup je istaknuo da spasenje svakoga čovjeka dolazi od Isusa, podsjetivši kako je sam Isus rekao da će se mnogi govoriti, ovdje je vaš otkupitelj, spasitelj, ondje je. Nemojte vjerovati. „I danas cijeli svijet iščekuje spasenje. Svi se trebamo zapitati tko nudi spasenje, a tko je spasitelj. Nema spasenja ljudima mimo Isusa Krista. Trebamo se sabrati i vidjeti otkuda treba doći spasenje“, potaknuo je propovjednik, upozorivši kako se u promidžbenim reklamama često želi umjetno stvoriti potreba, kako bi na kraju onaj koji je stvorio potrebe, za te potrebe ponudio i rješenje, to izliječio. 

„Na taj način ovaj svijet donosi spasenje. U tome se natječu i mnogi trgovački lanci koji stvaraju umjetne potrebe i nude spasenje, izlazak. Više puta pritom traže načina kako bi čovjeka iskoristili za svoju korist“, upozorio je biskup, podsjetivši kako se ovih dana piše da Europski parlament razmišlja kako bi zabranio ugradnju kvara u razne proizvode. Tako se npr. u automobil, televiziju, ugradi kvar, da čovjek brzo mora kupiti drugi.

„To je duh svijeta. Trebamo paziti da ne nasjednemo takvom spasenju. Ponude svijeta često su u tome da čovjeka učine ovisnim kako bi mu se onda ponudilo spasenje, no zapravo to bude još veća ovisnost. Zar ne primijetimo i danas elemente ratne taktike ovoga svijeta, samo drukčije naravi? Danas se cijeli svijet želi prikazati potlačenim, u očekivanju spasenja, u ovisnosti o nečemu. Treba paziti da spasenje ne tražimo na krivim mjestima. Duhu ovoga svijeta je vlastito umnažanje ovisnika, a duhu Božjemu je vlastito spašavanje svakoga čovjeka. Crkva uvijek treba skretati ljudima pozornost od lažnih spasitelja i upirati pogled u onoga koji je bio na Šimunovim rukama“, poručio je biskup Bogović. 

„Spasitelju je doista žao naroda. A onome koji izaziva umjetne potrebe, nije žao naroda. Isus želi za narod trpjeti i to je dokaz koliko nas doista voli. Nikada neće ići za tim da se na narodu zarađuje. Neće ići za tim kako poraziti nekoga, nego da mu donese pobjedu života“, istaknuo je propovjednik. 

U Isusu pred očima sv. Šimuna je „sažetak ljudske drame u kojoj je trajna borba između snaga istine i ljubavi te laži i mržnje. To će uvijek djelovati, od početka, kad je napasnik stao pred Adama i rekao da čovjek Bogu nije važan. Napasnik uvijek laže i može puno obećati. U svakom pojedincu, društvu, u svakom vremenu i prostoru vodi se borba između istine i ljubavi te laži i mržnje. Tu borbu osjeća svatko u sebi. Opasno je da čovjek povjeruje laži“, upozorio je mons. Bogović. 

Dramu borbe između dobra i zla moguće je predstaviti u tri čina, opisao je biskup. „Prvi čin govori da je Bog, koji je istina i ljubav, sve stvorio iz ljubavi. Nije ugrađivao kvarove. Na vrhu svega stvorenoga postavio je čovjeka kojega je stvorio na svoju sliku. To je ta uzvišenost. Time mu je predvidio konačno mjesto u vječnoj sreći, u Bogu, ali čovjek se treba za to slobodno opredijeliti. Računajući s tom slobodom, Sotona, utjelovljenje laži, nabacuje čovjeku da se okrene od Boga. Pritom Đavao Bogu pripisuje svoje osobine. I laže da Bogu nije stalo do čovjeka, da Bog ne želi da čovjek bude velik, da Bog želi prevariti čovjeka. Tako otac laži obećava čovjeku da će ga izvući iz podložnosti Bogu i otvoriti mu put prema veličini. Dakle, da će to učiniti Sotona, a ne Bog. Laž je uvijek bogata obećanjima pa čovjek povjeruje laži. To je značilo pad čovjeka od Boga i pad u grijeh“, rekao je mons. Bogović. No, u čovjeku nije uništena slika Božja na koju je stvoren, ona se može usavršiti. 

„Drugi čin je da Bog ne želi pustiti čovjeka da propadne, jer ga ljubi. Stvorio ga je na svoju sliku i predodredio za zajedništvo sa sobom u vječnosti. Sin Božji uzima ljudsko tijelo u krilu Marije. Marija dobiva važnu ulogu u projektu ljudskoga spasenja jer je rodila spasitelja. Već ta blizina Božja, da se Sin Božji utjelovio u krilu jedne žene, znak je da Bog čovjeka ljubi, da nije odustao od njega. Da bi još bolje posvjedočio tu ljubav, Krist neće umrijeti običnom smrću. Prihvatio je najokrutniju smrt da pokaže koliko nas Bog ljubi, koliko je Bogu stalo do čovjeka. A nema veće ljubavi nego kad netko svoj život žrtvuje za spasenje drugoga. Taj teški put prihvaća Isus kako bi se Božja stalna i vjerna ljubav prema čovjeku što jasnije očitovala i postala što uvjerljivija svakom čovjeku. Premda nevin i čista ljubav, Isus biva osuđen kao zločinac na sramotnu smrt na križu. Mrtvo tijelo Isusovo u Marijinom krilu pokazuje kako je moćna snaga zloće u svijetu“, upozorio je biskup Bogović. 

„Treći čin sastoji se u tome da i nakon Kristove pobjede nad smrću nije prestala borba između istine i laži. Apostoli su poslani po svijetu da navijeste pobjedu koju je svojim uskrsnućem Krist izvojevao za svakoga čovjeka. Ali, Sotona, laž i mržnja nisu se povukli s bojišnice. Njihova je poruka da se proširi glas da Isus nije uskrsnuo. Opet laž na djelu. U njenom konačnom porazu očitovat će se da su laž i mržnja, i onda kad su se borile protiv istine i  ljubavi, zapravo pomagale istini i ljubavi da je ojačaju. Kao što se događa da gnojivo pomaže pšenici da raste. Onda ona donosi plod. Gdje su snage zloće bile jače, tu je bila uvjerljivija nadmoć istine i ljubavi. Što su farizeji, Herod i Pilat Isusu postavljali veće prepreke, to je veća Isusova pobjeda“, rekao je mons. Bogović, istaknuvši da su i Stepincu njegovi progonitelji pomogli da izraste u ljudskog i kršćanskog gorostasa.

Biskup je podsjetio i na Zadranina Šimuna Kožičića Benju koji je na prijelazu iz Srednjega u Novi vijek bio modruški biskup. „Gledao je svoju Hrvatsku u plamenu, već se dogodila Krbavska bitka 1493. g. i Hrvatska je spala na ostatke ostataka. Benja nije bio slobodan ni u jednom dijelu svoje Modruške biskupije pa se sklonio u Rijeku. No, nije se predao. U Rijeci osniva tiskaru kako bi u njoj zapisao i čuvao sve lijepo, veliko i važno što je njegov kršćanski narod stvorio, da se to prenese na druge naraštaje. Na svoju prvu knjigu koju je tiskao stavio je sliku upravo sv. Šimuna koji u ruci drži spasitelja svijeta, pokazujući time u kome je naše pravo spasenje“, rekao je mons. Bogović. 

Predvoditelj slavlja istaknuo je da se proslave nebeskih zaštitnika u Zadru, nadbiskupijske zaštitnice sv. Stošije i sv. Šime, zaštitnika grada Zadra, podudaraju s velikim državnim praznicima. „Na blagdan sv. Šime, 8. listopada, slavi se dan kada je Hrvatski sabor raskinuo pravne odnose s bivšom državom. Svetkovina sv. Stošije, 15. siječnja, je dan kada je međunarodna zajednica priznala neovisnu Republiku Hrvatsku. Dakle, uvijek je u životu pojedinca i naroda da se oslobađa štetne ovisnosti. Ali, čovjek ne ostaje sam, odijeljen od svih. Nije dobro da čovjek bude sam. I mi smo ušli u novo zajedništvo, na novi način. To se ne odnosi samo na narode i države, nego i na svakoga čovjeka koji treba raskinuti s onim što mu smeta u rastu. Ali čovjek nikad ne treba raskidati vezu s ljudima, sa zajednicom oko sebe, jer bez toga ne može normalno rasti“, rekao je biskup Bogović.

Nakon mise, svećenici i puk počastili su neraspadnuto tijelo sv. Šimuna kojega Zadrani časte osam stoljeća, a nalazi se u škrinji iznad glavnog oltara u crkvi Sv. Šime.