Biskup Bogović u homiliji je govorio o povijesti slavljenja Marije u Senju, kojoj joj je uz katedralu bilo posvećeno više od 20 crkava. „Danas slavimo konačnu Marijinu pobjedu, kada je ona dušom i tijelom uznesena na nebo. Njoj ne treba neka druga  pobjeda. To je cilj svakog kršćanina i bit će to naša konačna pobjeda. To je bitni dio naše vjere.

To je, dakle, pobjednička vjera: bez obzira u kakvim se prilikama i neprilikama nalazili, konačna pobjeda nam neće izmaknuti ako svoj vjernički pogled  poput Marije upiremo u Isusa Krista. Tu je tajna i snaga svih Marijinih nevolja i patnji. Bila je sigurna u konačnu pobjedu njezina Sina i njezinu s njime; i onda kada su svi mislili da je on gubitnik.  Marija je simbol ljubavi i dobrote, bezgrešnosti i čednosti/nevinosti, supatnica. U Litanijama nabrajaju se sve njezine vrline. Kršćanski puk je na mnoge načine izražavao te svoje pohvale Mariji. Imamo nekoliko litanija, ali najčešće se mole ove. Nekada je to bio sastavni dio večernjice (prije nego su uvedene večernje mise). Kršćanski puk jednostavno zadivljen Marijinim vrlinama, a doista i Senjani, što se može brojnim dokazima potvrditi, napomenuo je biskup Bogović.

Osim ove crkve, bilo je u ovom ne tako velikom gradu više crkava njoj na čast. Svakako je ovdje u blizini bila još jedna crkva na čast Marijinu, Njoj je posvećena crkva na Artu i sv. Ambroz. Ambroz se zove jer je bila na dijelu grada koji se zvao Sv. Broz, ali crkva je posvećena Maloj Gospi. Kada su neke marijanske pobožnosti zbog rušenja crkvi bile prekinute, našle su svoje mjesto ovdje. Oltar i bratovština Žalosne Gospe preneseni su tu iz crkve Sv. Nikole. Kip Gospe Karmelske iz Sv. Franje našao je ovdje utočište i nastavljena je procesija za blagdan. Iz Sv. Franje došao je ovamo i kip Gospe Loretske koji je uvijek bio u katedrali na istaknutom mjestu. Bilo je oltara i kipova i u drugim crkvama u Senju, kojih danas nema, a bilo ih je više od 20.

Biskup se zatim osvrnuo i na slavljenje ostalih svetaca a posebno zaštitnika Senja sv. Jurja. „Kršćanski Senj slavio je i mnoge druge svece. Rekli bismo cijelu plejadu. Bilo je u Senju više od 25 crkava, ali povlašteno mjesto ima Sv. Juraj. U doba uskočkih ratova neki svjedoci mislili su da je sv. Juraj zaštitnik katedrale. Sv. Juraj je kršćanski vitez koji se bori da zaštiti nemoćnu dobrotu u svijetu. I on je bio obuzet mentalitetom pobjednika. U to je on vjerovao kada je krenuo na zlo (aždaju, zmaja) u Sileni i kada se našao pred carskim sudom koji ga je osudio na smrt zbog njegove vjere u Isusa Krista. Ali upravo je ta vjera bila ono što je u njemu podržavalo pobjednički mentalitet da je neustrašivo štitio i branio nemoćne i nevine. Na mnogim mjestima njegove su crkve odmah kraj Marijinih svetišta, kao npr. na Trsatu, a i u Senju je uz Mariju najviše prošireno štovanje toga sveca.

U srednjem vijeku bio je u katedrali njemu posvećen jedan oltar. Bio je zaštitnik grada. Vjerojatno je ona crkvica nađena pod zidinama Nehaja njemu bila posvećena. Ondje je on bdio kao na stražarskom mjestu nad svojim gradom. Kada su srušene crkve izvan zidina, neke od njih ponovno su sagrađene unutar zidina tada je na Trbušnjaku sveca s kopljem zamijenio vojnik s puškom i topom. A Jurjeva prenesena je crkva ovamo do crkve Nevine djevice, do katedrale. Tako je bilo s crkvom Sv. Franje na Travici i crkvom Svetog Duha u blizini. I zaštitnik Senja dobio je upravo tada crkvu u samom gradu i to upravo kraj katedrale. Ta crkva stajala je sve do šezdesetih godina 19. stoljeća. U obnovi katedrale početkom 18. stoljeća njegov lik stavljen u gornji dio oltarne slike. Dakle, približio se još više svojemu i našemu uzoru Djevici Mariji. Zato se nije smjelo stavljati ga negdje drugdje u katedrali jer prema crkvenim propisima ne smije u crkvi biti dvije slike ili dva kipa istoga sveca. Taj oltar je u II. svjetskom ratu teško oštećen i poslije srušen i nema više ni oltara, ni kipa, ni slike u katedrali. Zato su u katedralu donesena u dva spašena kipa iz porušene crkve Sv. Franje, ali je ona ostala bez Jurjeva lika i kipa. Vjerujem da će kršćanski Senj naći načina da uz marijansku pobožnost obnoviti i ovu jurjevsku, da mu se u katedrali nađe kip ili slika, rekao je biskup Bogović.

„Pobjednički duh izrazila je Marija u svojoj pjesmi Veliča, koju smo čuli u današnjem evanđelju. Taj pobjednički duh prožimao je vjeru i pobožnost kršćanskog Senja u prošlosti. Taj osjećaj jačala je i pobožnost prema kršćanskom vitezu sv. Jurju koji je jačao vjeru Senjana da će u sukobu sa svakim zlom ovoga svijeta izići kao pobjednici ako imaju Marijinu i Jurjevu vjeru”, zaključio je umirovljeni gospićko-senjski biskup.

S biskupom su suslavili mjesni župnik dr. Richard Pavlić, senjski dekan i župnik Sv. Jurja Silvio Milin i župni vikari Nikola Prša  i Mario Kralj.  Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod vodstvom Ivana Prpića Špike i uz orguljsku pratnju Milana Dučića.