Gyoer, (IKA) – Gradišćanski Hrvati od 1972. svake godine hodočaste na prvu nedjelju u svibnju u jursku katedralu (Mađarska) u kojoj se posebno časti Majka Božja od krvavih suza. Posljednjih desetak godina redovito za tu prigodu pozovu biskupa iz Hrvatske. Ove godine, u nedjelju 3. svibnja, na poziv jurskog biskupa Lajoša Papaia i povjerenika za Hrvate pri Jurskoj biskupiji prof. dr. mons. Ivana Šmatovića, hodočašće je predvodio i slavio misu gospićko-senjski biskup Mile Bogović. S njim je koncelebrirao jurski biskup i sedam hrvatskih svećenika iz Mađarske u nazočnosti oko 500 Hrvata iz Mađarske, Austrije i Slovačke.
Susrećući se s tamošnjim Hrvatima, biskup Bogović je istaknuo da Crkva u Hrvatskoj želi pridonijeti duhovnoj integraciji svih domovinskih i iseljenih Hrvata. “Ta integracija”, dodao je, “ne smije ići na štetu dobrih odnosa koje su iseljeni Hrvati njegovali sa svojim susjedima u Mađarskoj, Austriji ili Slovačkoj”. “Iz vaše sredine došla je lijepa ideja koju ovdje želim svima objaviti. Svećenici iz Gradišća, na čelu s mons. Egidijem Živkovićem, razmišljali su što bi uzeli kao simbol zajedništva gradišćanskih Hrvata sa domovinom svoga porijekla. Došli su do zaključka da bi to mogao biti Krbavski križ (križ krbavskih biskupa). Taj križ je u doba najvećih stradanja hrvatskog naroda i u vrijeme njegova najintenzivnijeg raseljavanja prešao put od Krbave do Modruša, Bribira u Vinodolu i Rijeke. Kroz to vrijeme išle su povorke iseljenika u Italiju, Austriju, Mađarsku, Slovačku, Češku i druge zemlje. Nije li on najjasniji simbol koji ih može podsjetiti i povezati sa starom domovinom?” istaknuo je biskup Bogović. Biskup je dodao da taj križ može biti simbolička veza i ostalih Hrvata koji će poslije odlaziti u druge zemlje, poglavito one prekomorske: “Dolazeći ovamo mislio sam i na to svehrvatsko duhovno zajedništvo. Svi raseljeni Hrvati dobili su u samostalnoj hrvatskoj državi svoj oslonac i središte. Križ krbavskih biskupa može postati simbol njihovog duhovnog zajedništva, kao i simbol svih naših križeva, naše patnje i duhovnog rasta u sjeni križa. Zato ćemo uvećani krbavski križ staviti na Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini”. Tom inicijativom Krbavska bitka nije samo simbol našeg vjekovnog stradanja, nego također simbol hrvatske iseljeničke sudbine jer su upravo nakon nje kolone iseljenika kretale iz Hrvatske na sve strane tražeći mjesto pod suncem. “Zato želimo da Crkva hrvatskih mučenika bude također i središte prema kojem će se okretati svi oni koji u cijelom svijetu žele čuvati vezu s našim hrvatskim tlom, bez obzira gdje su sada ukorijenjeni i gdje sada žive”, zaključio je biskup Bogović.
Misi su nazočili i Mišo Hepp, predsjednik Državne manjinske samouprave Hrvata u Mađarskoj, predstavnici hrvatskog veleposlanstva u Budimpešti, predstavnici lokalne samouprave i drugi dužnosnici. Pučke misne pjesme na gradišćanskom hrvatskom izvodili su crkveni zbor iz Prisike (Mađarska) i tamburaški sastav iz Čunova (Slovačka). Tamburaški sastav je nakon mise priredio prigodni polusatni program pred katedralom, te izveo i niz prigodnih marijanskih pjesama na završnoj večernjoj molitvi pred slikom Majke Božje u katedrali.
Mons. Bogović, u pratnji dr. Šmatovića i kancelara Gospićko-senjske biskupije fra Draženka Tomića, posjetio i duhovno središte mađarskih benediktinaca (tzv. mađarski Montecassino), drevnu opatiju Pannonhalma. Na povratku biskup je posjetio župu Duha Svetoga u Juru kojom upravlja hrvatski svećenik Ferenz Benković. Uz župi djeluje katolička škola i dom za starije. Bila je to prilika da se upozna sustav katoličkog školstva i razgranatost karitativnog djelovanja Crkve u Mađarskoj.