Čitanja: 1 Iv 4,7-16; Mt 5,14-19;

Dragi vladiko Nikola, dragi vladiko Slavomire,
preuzvišeni Apostolski nuncije, oci nadbiskupi i biskupi,
draga braćo svećenici, redovnici i časne sestre redovnice,
poštovana braćo i sestre!

1. Danas smo sudionici biskupskoga ređenja po bizantsko-slavenskom obredu u križevačkoj grkokatoličkoj katedrali Presvetog Trojstva. Koliko su nam kronike zabilježile svi dosadašnji križevački vladike svoje su biskupsko ređenje imali izvan svoga biskupskoga središta. Stoga današnje biskupsko ređenje ili arhijerejska hirotonija u drevnom hrvatskom gradu Križevcima podno Kalnika, u gradu svetoga Marka Križevčanina, prezbitera i mučenika, zaista dobiva povijesno značenje ne samo za Križevačku eparhiju, nego i šire.
Križevačka eparhija, koja danas dobiva novoga pastira u osobi vladike Nikole Kekića, sufraganska je biskupija Zagrebačke crkvene pokrajine te punopravni dio Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Na svom povijesnom teritoriju Eparhija je stoljećima okupljala ili danas okuplja vjernike katolike istočnoga bizantsko-slavenskog obreda hrvatske, rusinske, ukrajinske i makedonske baštine. Pojam obred uključuje uz liturgijske također i bogoslovne, duhovne i pravne posebnosti.
Križevačka eparhija je zapravo samosvojna Crkva, Ecclesia sui iuris, sa svojom autonomijom opisanom u Zakoniku kanona istočnih Crkava. Postojanje grkokatoličke Križevačke eparhije uz rimokatoličke nadbiskupije i biskupije u Hrvatskoj, bogatstvo je raznolikosti Katoličke Crkve, koja, prema riječima sluge Božjega Ivana Pavla II., uistinu diše s oba plućna krila.
Kao metropolit Zagrebačke crkvene pokrajine i ovom prigodom zahvaljujem dosadašnjem križevačkom vladiki Slavomiru Miklovšu za njegovo zauzeto služenje u Križevačkoj eparhiji i za spremnu suradnju unutar naše Metropolije kao i u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Hvala vam, dragi vladiko Slavomire, za punih dvadeset i šest ljeta vjernog biskupskog služenja Bogu i Crkvi.

2. Istaknuvši povijesnost današnjeg grkokatoličkog biskupskog ređenja, dobro je zapitati se u čemu je njegova posebnost i znakovitost. Sada smo sudjelovali u slavlju biskupskoga ređenja po bizantsko-slavenskom obredu. Vidjeli smo kako se samo ređenje sastoji od tri djela: objava imenovanja, ispovijest vjere i rukopolaganje.
Dok se objava imenovanja i ispovijest vjere izvršila prije Božanske liturgije, samo rukopolaganje izvršeno je unutar Božanske liturgije, a prije Službe riječi. Sam čin biskupskoga ređenja započeo je trostrukim ophodnim vezivanjem izabranika uz Krista, predstavljenog oltarom, uz zazivanje mučenika, apostola, proroka i prečiste Djevice. Nakon toga biskupi su postavili otvoreno Evanđelje na glavu izabranika koji je klečao ispred oltara.
Nazočni su biskupi držali svoju desnu ruku na glavi izabranika, a glavni je zareditelj molio tri posvetne molitve. Oblačenjem biskupskoga ruha i predajom biskupskog znamenja završio je obred ređenja. Na kraju svete liturgije novi će vladika primiti biskupsko žezlo i bit će ustoličen na katedru križevačkih grkokatoličkih biskupa. Ustoličenjem novi će vladika kao vlastiti pastir preuzeti upravu Križevačke eparhije.

3. Draga braćo i sestre, ovdje je pred vama vaš brat, slab čovjek kao što smo svi slabi, ali na njega su maločas položene ruke, koje označuju polaganje ruku samoga Isusa Krista, koji mu predaje Evanđelje, koji mu predaje Euharistiju, predaje mu sakramente, predaje mu zajednicu vjernika, da je sabire, da joj Evanđeljem odgaja savjest, da spašava čovjeka. Ovo biskupsko ređenje je Božji događaj kojim izabranik prima puninu svetoga reda da bi mogao polagati ruke i darivati Crkvi Kristove svećenike te druge zaređene službenike. Biskupovo poslanje ne dolazi od ljudi. Biskupovo poslanje ima svoj izvor u Presvetom Srcu samoga Isusa Krista, možemo reći u dubinama Presvetoga Trojstva.
Stoga novoga vladiku primite iz Božjih ruku kao Božjeg poslanika, s poštovanjem. Pomažite mu svojim molitvama i svojom poslušnošću; da bi služio, kao što kaže Koncil, “in caritate” – u ljubavi, “in humilitate” – u poniznosti, “et vitae simplicitate” – i jednostavnošću života; dajući svima primjer svetosti (usp. CD 15). Jer veli Isus “neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima” (Mt 5,16).

4. Dragi vladiko Nikola, za svoje biskupsko geslo izabrao si riječi iz Prve Ivanove poslanice: “Bog je ljubav” koje na sažeti i vrlo jasan način izražavaju kršćansku sliku o Bogu. “Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu” (1 Iv 4, 16). Sveti Ivan nam u tim riječima nudi sažeti obrazac kršćanske vjere i života. Budući da je Bog prvi ljubio nas, kršćanska ljubav nije zapovijed nego odgovor na dar ljubavi kojom nam Bog dolazi ususret. Dragi Vladiko, nema ljepšeg programa nego li dati takav odgovor na dar ljubavi kojom Ti danas Bog dolazi ususret u svetom biskupskom ređenju.
Preuzvišeni mons. Kekiću, želim Ti da poput časnih prethodnika na stolici najprije marčanskih, a onda križevačkih vladika, nastaviš voditi povjereno Ti stado Križevačke eparhije. Skora 400. obljetnica sklapanja unije u Hrvatskoj i osnivanja grkokatoličke biskupije u nedalekoj Marči 1611. godine prava je prigoda za duhovnu obnovu biskupijske zajednice. Želim Ti da kao dobar pastir sabireš raspršeno i malo stado grkokatolika Hrvata, Rusina i Ukrajinaca u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Sloveniji; učvršćuj ih u vjeri katoličkoj i hrabri ih da, iako mali brojem, budu ponosni na svoju crkvenu baštinu. Čuvaj i gradi zajedništvo prezbitera, redovništva i Kristovih vjernika laika u čitavoj Eparhiji.
Kad pri kraju ovoga slavlja budeš primao pastirski štap, čut ćeš slijedeće riječi: “Primi žezlo za pašu povjerenoga Ti Kristovog stada: onima koji Ti budu poslušni neka bude potpora i čvrst oslonac, a prema neposlušnima i nepokornima koristi ga za uvjeravanje i ispravljanje za dužnu poslušnost”. Pastirski štap označava biskupsku službu čuvara, zaštitnika i branitelja. Biskup je pozvan braniti čovjeka i zauzimati se za ljudsko dostojanstvo. Biskupsko poslanje osvjetljuje savjesti i pokazuje put istine i života.

5. Neka Te, vladiko Nikola, u Tvom pastirskom poslanju štite zagovornici i zaštitnici Križevačke biskupije: sveti Bazilije Veliki, sveti Ivan Zlatousti i sveti Grgur Nazijanski, štovani pod zajedničkim imenom Sveti Tri Hijerarsi ili Svetitelji Biskupi.
Biskupiju Ti čine vjernici grkokatolici Hrvati, Rusini i Ukrajinci, stoga se nastoj u svom biskupskom služenju ugledati u tri velika uzora, biskupa i mučenika: Ukrajinca, svetoga Jozafata Kunceviča, nadbiskupa Polockoga; Rusina, blaženog Teodora Romžu, vladiku Mukačevskoga; i Hrvata, blaženog Alojzija Stepinca, nadbiskupa zagrebačkog i metropolitu naše Crkvene pokrajine. Sva trojica su progonjeni zbog vjernosti Katoličkoj Crkvi i Petrovim nasljednicima, a mučeništvo su podnijeli prvi u 17. stoljeću od mrzitelja katoličkog jedinstva, a druga dvojica u komunističko-marksističkom progonu nakon Drugog svjetskoga rata. Neka Te prati i zagovor svetog prezbitera Marka Križevčanina, sina ovoga Grada, koji je mučeništvo podnio u Slovačkoj.
Treću ispovijest vjere završio si ovim riječima: Konačno ispovijedam da je naša Vladarica Marija u pravom smislu i u istinu Bogorodica, jer je rodila po tijelu Jednoga od Trojice, Krista Boga našega. Neka ona, koja je Crkvi Majka, zaista bude i Tebi i svim vjernicima Križevačke biskupije pomoćnica, zaštitnica i zagovornica.
Bogoljubivomu episkopu grada Križevci vladicje Nikolaju, sotvori, Gospodi, mnogaja i blagaja ljeta!
Na mnogaja ljeta, dragi Vladiko Nikola! Amen!