Tuhelj, (IKA) – Vojni ordinarij Juraj Jezerinac na svetkovinu Uznesenja BDM na nebo predvodio je središnje misno slavlje u istoimenoj župi u Tuhlju.
U homiliji biskup je rekao da premda su progoni Crkve bili strahoviti na počecima kršćanstva, ipak najžešći su se odigrali u totalitarnim sistemima: u fašizmu, nacizmu, real-socijalizmu i komunizmu. Iako su danas svi oni verbalno osuđeni od Europe, neki se još uvijek njima oduševljavaju i ponose veličajući svaki spomen na njih. Posebno se to primjećuje s obzirom na krvavi komunizam. Takvi ljudi žele ponovno nametnuti ideologiju “petokrake”, ideologiju jednoumlja, ideologiju prisilnog “bratstva i jedinstva”. Šire staru, ali njima dragu propagandu koju smo slušali nakon II. svjetskog rata, gotovo 50 godina. Moral što ga Crkva tumači i evanđelje naviješta za njih je nešto što je zastarjelo i prevladano, nije moderno, pa je zato beskoristan i otuđujući. Oni se vrlo često okomljuju na obitelj, njezinu stabilnost i nutarnji sklad, pozivajući mlade da sami sebi budu autoritet, da nije potrebno poslušati iskustvo starijih i prokušanih života, da je važno slijediti vlastite impulse i instinktivne signale vlastitih prohtjeva, upozorio je biskup.
Marijino uznesenje znak da smo kao vjernici na dobrom putu, da se nećemo razočarati, iako nas vjernike često nazivaju konzervativnim, nesposobnima, zatucanima i zastarjelima. Da! Tako će govoriti ljudi koji vjere nemaju i koji ne poznaju veliku snagu vjere. To nas ne treba čuditi. Umjesto da se na njih ljutimo, mnogo bolje je za njih moliti. Istovremeno, ne smijemo skrštenih ruku promatrati kako drugi kroje sudbinu našega čovjeka, naše obitelji i naše mladeži. Nitko ne može biti izuzet od odgovornosti, naravno svatko tamo gdje jest. Svatko od nas mora pomoći mladima koji žele živjeti svoju mladost u poštenju i čestitosti, roditeljima koji prihvaćaju s ljubavlju svoju djecu, bračnim parovima koji ostaju vjerni jedan drugome. Nitko od nas ne može biti lišen odgovornosti da promiče kršćanski svjetonazor najprije u obitelji, potom u obrazovnim ustanovama (škole i obrazovni centri), u političkim strankama, na radnim mjestima, osobito tamo gdje se donose zakonodavne odluke kao što je Sabor. Vrijeme u kojem živimo ne dozvoljava nam da svoju kršćansku odgovornost prepustimo drugima, upozorio je biskup.
Ako danas od mene, kao biskupa, očekujete neku važnu i veliku poruku za naše vrijeme, onda izjavljujem sada da važnije poruke od potrebe kvalitetnog kršćanskog života, ovdje i sada, s kojim je spojena sudbina vječnosti, nemam. Da bismo mogli napredovati u svetosti, nedjelja nikada ne bi trebala proći bez mise, bez susreta s Isusom Kristom Uskrsnulim u euharistiji. Misa nam ne bi smjela biti dodatni teret, nego svjetlo za čitav tjedan. Osim toga, Otac Nebeski dao nam je svoje zapovijedi, a njegov Sin Isus Krist nudi nam hranu Evanđelja. To su putovi našeg ljudskog i kršćanskog izrastanja. Sveci su redovito vrlo jednostavni ljudi, osobe koje susrećemo u svakodnevnom životu, koje možda nikada neće biti proglašene svetima. Na njihovim se licima prepoznaje dobrota i istina vjere, nerijetko su obilježeni ranom patnje. Živjeti u prijateljstvu s Bogom, već sada znači živjeti uskrsnuće. Smrt je samo prijelaz u vječni život, a Marija naša prethodnica sada ga živi u punini.
I konačno: Što nam poručuje blagdan velike Gospe? Marijin put je provjereni put žene i majke, osobe koja je sva u službi Boga i čovjeka. To je put vjere, ufanja i ljubavi. Sretnih li ljudi koji idu tim putem, poručio je na kraju propovijedi biskup Jezerinac.