Zagreb, (IKA) – U povodu Papina dana, u utorak 13. ožujka, euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac. U koncelebraciji bilo je više svećenika, među kojima i tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj mons. Janusz Stanislaw Blachowiak, te rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. mr. Anđelko Košćak. Na misi je sudjelovao velik broj članova Križarske organizacije. Uvodeći u slavlje, biskup Jezerinac podsjetio je kako je veliki štovatelj i zaljubljenik pape bio blaženik i utemeljitelj Križarske organizacije, dr. Ivan Merz, koji je l925. godine inicirao proslavu Papina dana.
Gotovo da i nema susreta, bilo pojedinačnog ili zajedničkog, posebno službenog, a da se papa Franjo ne preporučuje u molitve. To i mi danas rado činimo. Molimo za papu Franju da ga Duh Sveti nadahne i jača u upravljanju kormilom lađe, naše Crkve, rekao je biskup Jezerinac.
U homiliji podsjetio je na vrijeme u kojem je Merz predložio slavljenje Papina dana. „Bilo je to vrijeme jakih intelektualnih napada na Crkvu s teškim političkim posljedicama. Merz je shvatio kako je važno spominjati se nekih događaja, posebno s područja vjere i vjerskih istina, koje su od velike važnosti za život Crkve i vjernika. To također vrijedi i za Papin dan, kada razmišljamo o poslanju i o ulozi Kristova nasljednika ovdje na zemlji”.
Nadalje je posvijestio kako papa Franjo rado upotrebljava riječ „sjećanje”, i time nam poručuje da se ne zaboravljaju događaji koji su veoma važni u osobnom životu, a posebno u povijesti Crkve, koji su je obilježili, bilo u njezinoj patnji, bilo u radosnim trenucima vjerničkog života. „’Sjećanje’ o kojem govori papa Franjo, odnosi se također i na događaj koji sigurno ne možemo mimoići, kojega kao vjernici ne možemo na današnji dan ne spomenuti, a to je upravo događaj izbora prvoga pape Petra. Ovo nas ‘sjećanje’ vraća na naše sigurne temelje i sigurnost u Onoga u koga smo povjerovali. To nam sjećanje daje povjerenje u Isusovu Riječ, koja se čita i meditira te naviješta prigodom svake mise, uvjereni da to nije ljudska već božanska riječ. Isus je upravo svojom riječju uspostavio službu papinskog služenja, rekavši Petru: ‘Ti si Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju'”. No, podsjetio je, kako Isus nije postavio mudre i silno pametne ljude, nego siromašnog ribara Šimuna. „Šimun, kome je Isus dao ime Petar, nije završio nikakve škole, osim što je naučio bacati mreže za lov ribe. Isus je izabrao ovakvoga Petra kako bi pokazao da snaga Crkve ne ovisi o čovjeku, da Crkva nije ljudska nego božanska ustanova; da će ona vječno trajati, da ju nitko ne može uništiti, unatoč svih pritisaka i progona, pa i vlastite slabosti. Konstanta Crkve kroz povijest upravo je njezina izloženost navalama zla i njegovoj razornoj moći. Ono nekada i prodre u Crkvu i tako ju razara iznutra, a sigurno je ovo: ne može nadvladati Crkvu, jer je sazidana na Petru, utemeljena je na toj Stijeni. To je pokazala i dvijetisućljetna povijest”.
Govoreći o vjernosti Crkvi i odanosti papi, biskup Jezerinac je kao primjer stavio blaženog kardinala Alojzija Stepinca, koji je imao hrabrosti oduprijeti se bivšoj ateističko-komunističkoj vlasti i to uz cijenu života, da sačuva jedinstvo Crkve. „Ljudi Crkve imaju dužnost propitivati sebe i druge o prikladnosti izričaj vjere i nauka Crkve, ali ono što ne smije biti dovedeno u pitanje je odnos povjerenje, poštivanja ljubavi prema Crkvi i Petrovu nasljedniku. To je velika istina blaženog Alojzija Stepinca. Dok je istina o njemu bila okovana i mržnjom zamračena, mržnja i laž nisu mogle uništiti to svjetlo, jer je preveliko da bi ga tama mogla prekriti”.
Govoreći pak o papi u miru Benediktu XVI. i papi Franji, biskup je naglasio kako je za razliku od pape Benedikta XVI. koji je svojim knjigama, posebno o Isusu Kristu i svojim naviještanjem Evanđelja, ušao u dubinu vjere, papa Franjo želi predstaviti Krista na jedan jednostavan, a opet privlačan način. „On želi prikazati Crkvu kao majku koja vodi brigu o svakom djetetu. Zbog te jednostavnosti osvaja sve više ljudi, ne samo katolike, kršćane, nego i ljude drugih vjera i nevjernike” rekao je, te nastavio „s obzirom na njih dvojicu, nameće mi se slika Pavla i Petra: Pavao, tumač istina vjere, Petar svjedok Isusove jednostavnosti. Obadvojica pak zaljubljeni u Gospodina Isusa, tako da će i život položiti za Njega”.
Sigurno je da je govor pape Franje, govor za današnjeg čovjeka i to snagom Evanđelja. Isus traži autentičnost. Isus traži ljude ljubavi i oprosta. Isus traži one koji će se zauzimati za druge, umjesto da ih osuđuju. Kao što papa Franjo toplo govori o Crkvi, on također toplo govori o majci Božjoj. Ona je ‘mama koja skrbi za Crkvu, koja nosi Isusa, najveću našu radost, koja nas uvijek vodi k Njemu. Njoj redovito upravljamo svoju molitvu’. Eto, to je papa Franjo. Iako nam se poneki puta čini, a neki to pretvaraju u krivovjerje, da su mu potezi i riječi neuobičajene, on to čini iz ljubavi prema Isusu Kristu.
On jednostavno osvaja svijet, rekao je propovjednik, te upozorio kako ponekad imamo dojam da se papu Franju želi suprotstaviti našoj Crkvi, posebno biskupima. Tome nećemo nasjesti jer odviše volimo Papu i Crkvu, te to potkrijepio riječima kardinala Stepinca: „Ostanite dakle pod svaku cijenu, pa ako treba i uz cijenu života, vjerni Kristovoj Crkvi, koja ima na čelu Petra, Papu za poglavara”.
Pozivajući vjernike da mole za papu Franju, da ga dobri Bog obdari snagom da i dalje sretno upravlja lađom, Kristovom Crkvom, i vodi vjernike prema konačnoj destinaciji, prema kojoj svi mi putujemo, na kraju homilije biskup Jezerinac sažeo je Papin lik i pothvate pape: „Prihvaća i naviješta evanđelje kao istinsku radost, slobodu i spasenje čovjeka. Isus je za papu Franju Sin Božji koji danas spašava, ozdravlja, prašta i ljubi. Njegova slika čovjeka je utemeljena u čovjeku-sinu Božjem, slici Boga u kojeg vjerujemo. Zato papa Franjo ne trpi bilo kakvu diskriminaciju glede čovjeka: osuđuje zlo, ali spašava čovjeka. Svoje poslanje živi kao jedan od najjednostavnijih ljudi našega vremena: nije obuzet ni izgledom ni ugledom. Slobodan je u sebi, jer kroči stazom Učitelja. Njegov odnos prema povijesti, je odnos traženja istine i svjetla, ali nije podložan pritisku medija, koji uglavnom kolebaju slabe. Sigurni smo da će u tom svjetlu zablistati i naš blaženi kardinal Stepinac, čije lice već previše blate oni koji su protiv povijesne istine. Budimo strpljivi i radujmo se u Gospodinu”.