Istina je prava novost.

Biskup Jezerinac u Vinkovcima

Misa zadušnica u povodu osamnaest godina od pogibije dvanaest hrvatskih redarstvenika – pripadnika Specijalne jedinice policije Vinkovci

Vinkovci, (IKA) – U jedanaest sati i pet minuta oglasilo se u subotu 2. svibnja najveće zvono u RH posvećeno hrvatskim braniteljima, koje teži dvije i pol tone, a nalazi se na tornju crkve Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima. Na njemu su upisane riječi u spomen svim hrvatskim braniteljima koji su dali svoje živote za slobodu hrvatske u Domovinskom ratu. Među njima su i dvanaestorica hrvatskih redarstvenika pripadnika Specijalne policije u Vinkovcima koji su prije osamnaest godina ubijeni u Borovu Selu (2. svibnja 19991.). Ugradili su svoje živote u slobodu Hrvatske i hrvatskoga naroda koji je taj san sanjao tisuću godina. “Mi smo svjedoci da smo ga dosanjali. Naš se san ne bi ostvario da nije bilo ovih dvanaest svijeća koje gore ovdje na oltaru, dvanaest života koji su bili spremni dati i položiti i položili su život za domovinu Hrvatsku. Katolička Crkva u ovim trenucima želi istaknuti neprocjenjivu vrednotu naših sinova i kćeri za slobodu Hrvatske. Mi smo na to imali pravo i imamo na to pravo i nitko nam to ne može oduzeti”, rekao je prije mise zadušnice u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona mons. Tadija Pranjić, domaći župnik i dekan Vinkovačkoga dekanata. Pozdravljajući predsjedatelja misnoga slavlja, mons. Jurja Jezerinca, vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj, mons. Pranjić, rekao je: “I zato je vaša nazočnost znak cjelokupnog mnijenja Katoličke Crkve u Hrvatskoj u odnosu prema redarstvenicima i poginulim hrvatskim braniteljima”.
U homiliji biskup Jezerinac, između ostalog, rekao je kako je kriza suvremenog svijeta u nepriznavanju Boga. “Čovjek ne želi prihvatiti Ljubav koja se objavila u Isusu Kristu, nego radije želi graditi svijet prema svojim željama, nego li svijet koji bi se gradio na Kristovim riječima. Jedan takav svijet bio je izgrađivan u totalitarističkim sistemima prošloga stoljeća, poglavito komunizmu koji je otvoreno nijekao ne samo Boga nego je donosio i zakone koji su njemu odgovarali”. U homiliji biskup je govorio i o tome kako ljudi žele biti apsolutno slobodni: “To znači da Bog nema pravo zapovijedati našoj savjesti. To je relativizam koji želi uništiti razliku između dobra i zla. Taj se relativizam odrazio na svim područjima ljudskog života i u politici također. To se posebno pokazalo u vrijeme našeg domovinsko-obrambenog rata kad su se mnogi pitali koga je štitila europska i svjetska politika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini? Zar nije trebala braniti one koji su bili napadnuti?”
Prisjećajući se mučkoga ubojstva dvanaest hrvatskih redarstvenika, biskup Jezerinac, rekao je: “Bio je to početak rata koji je donio velike materijalne i ljudske žrtve. U tom je ratu došlo do izražaja najdublje čovjekovo otuđenje od Boga. Time su se ostvarile i riječi Dostojevskog da kada čovjek napusti Boga, on je gori od životinje. U tom se ratu pokazalo zlo, grijeh u svoj svojoj surovosti. Bio je to Veliki petak za hrvatski narod koji se, Bogu hvala, pretvorio u uskrsnuće slobodne i neovisne države Hrvatske”.
Biskup Jezerinac poručio je: “I zato dragi roditelji, draga djeco, draga rodbino, budite ponosni na svoje sinove i očeve jer su dali svoje živote za velike stvari. Zamislite, njihova ljubav je tako daleko išla da je bila veća od obiteljske ljubavi. Možda se sjećate kad su odlazili i rekli mama, tata, ženo, dijete, možda se neću vratiti, prihvatite tu žrtvu, ja sam spreman ići i tu žrtvu treba cijeniti. Ta se žrtva ne smije prezreti i to treba istaknuti tim više što nisu osvajali tuđe da bi kasnije dijelili međusobno nego su vas branili i mene i tebe i svakoga od nas, svaku grudu zemlje. To treba govoriti djeci, govoriti pokoljenjima i zato ovdje idu one Isusove riječi: ‘Veće ljubavi nema od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje'”.

Na misi su koncelebrirala šestorica svećenika, među kojima fra Ivan Nimac, biskupski vikar za pastoral Vojnog ordinarijata RH, i Ante Mihaljević, dekan Osječkog dekanata Vojne biskupije, te đakon Đakovačko-osječke nadbiskupije. Na misi zadušnici, između ostalih, sudjelovale su obitelji, rodbina, prijatelji ubijenih hrvatskih redarstvenika, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske general pukovnik Slavko Barić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora potpredsjednik Vladimir Šeks, saborski zastupnici, državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova RH Miljenko Radnić, načelnik Policijske uprave Vukovarsko-srijemske Josip Grčanac, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, vinkovački gradonačelnik dr. Mladen Karlić i predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Ivan Čačić. Liturgijsko pjevanje predvodio je domaći župni Mješoviti pjevački zbor “Sv. Cecilija” uz orguljsku pratnju Dubravke Vukovarac i dirigenticu Zdenku Domaćinović.
Stipan Bošnjak iz Nuštra (r. 1956.), Antun Grbavac iz Nijemaca (r. 1961.), Josip Culej iz Jarmine (r. 1966.), Mladen Šarić iz Novih Jankovaca (r. 1965.), Zdenko Perica iz Nuštra (r. 1965.), Zoran Grašić iz Otoka (r. 1969.), Ivica Vučić iz Vinkovaca (r. 1961.), Luka Crnković iz Otoka (r. 1970.), Marinko Petrušić iz Tovarnika (r. 1966.), Janko Čović iz Ivankova (r. 1965.), Željko Hrala iz Ivankova (r. 1968.) i Mladen Čatić iz Županje (r. 1971.), dvanaest je iz zasjede ubijenih hrvatskih redarstvenika koji su 2. svibnja 1991. godine krenuli u Borovo Selo kako bi oslobodili dvojicu svojih kolega – hrvatskih policajaca, koji su nakon redovite ophodnje zarobljeni u Borovu Selu od strane pripadnika srpskih paravojnih postrojbi. Ubijene su redarstvenike srpski teroristi masakrirali.