U nizu “Svesci” br. 18 izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost izdala je dvojezično izdanje (hrvatsko, talijansko) knjige “Biskup Karmelo Zazinović na Drugom vatikanskom koncilu”, autora dr. Antona Tamaruta. Kao uvod za što bolje i potpunije razumijevanje Zazinovićevih nastupa i aktivnosti u tijeku održavanja Koncila dr. Tamarut najprije donosi osnovne biografske podatke, a potom i bitne zemljopisno-povijesne značajke Krčke biskupije koju je Zazinović na Koncilu predstavljao. Zatim na temelju Okružnica biskupskog ordinarijata Krk piše o sudjelovanju biskupa Zazinovića na sva četiri zasjedanja, te naposljetku slijedi prikaz i analiza dvaju Zazinovićevih nastupa u koncilskoj auli.
Dr. Tamarut ističe kako postoji nekoliko razloga zašto se za biskupa Zazinovića u punom i pravom smislu može reći da je koncilski otac. Tako podsjeća da je Zazinović sudjelovao na sva četiri zasjedanja Drugoga vatikanskog koncila. U tom kontekstu upućuje na dva zapažena nastupa, koje je Šagi-Bunić označio kao “dvije povijesne inicijative biskupa Zazinovića”. Oba prijedloga, kako onaj u svezi obilnijeg i svakidašnjeg hranjenja Božjeg naroda čitanjem i tumačenjem Božje riječi na narodnom jeziku, tako i drugi u kojem se zalagao za dinamičniji, odgovorniji i plodniji odnos biskupskog kolegija i Pape zasnovan na dokumentima crkvene starine, a koji bi mogao pripomoći i u zbližavanju s odijeljenom kršćanskom braćom, posebno istočnom, pozitivnu su potvrdu dobila već na samom Koncilu, a svoju aktualnost i važnost sačuvali su do danas. Nadalje, autor upozorava koliko je biskup Zazinović koncilski biskup po tome što je na njemu “djelovao i učio”, ali i jednako po tome što će se “svojom prirođenom mudrošću i razborom cjelovito založiti za njegovu primjenu najprije u Krčkoj biskupiji, a onda, preko biskupske konferencije i u cijeloj državi.”
Tamarut podsjeća i kako je biskup Zazinović svojim nastupima bio u potpunom suglasju s biskupom ordinarijem Josipom Srebrenićem koji zbog visoke životne dobi i bolesti nije mogao sudjelovati u radu Drugoga vatikanskog koncila, ali je zato aktivno sudjelovao u pripravnim radovima.
Na kraju autor zaključuje kako je biskup Zazinović za svoje nastupe nalazio nadahnuće i uporište kako u značajnim dokumentima i praksi kršćanske starine, posebno u Kalcedonskom saboru, tako i u bogatoj i živoj liturgijskoj i duhovnoj baštini Krčke biskupije koja je obilježena kako latinskom, tako posebno staroslavenskom, odnosno glagoljaškom kulturom. U njegovim povijesnim i teološko-pastoralnim prijedlozima i obrazloženjima sretno prožima i nadopunjuje opće i konkretno, univerzalno i pojedinačno. (ika-mb/sd)