Zagreb, (IKA) – U svetištu sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu na sedmi u nizu trinaest utoraka, 27. travnja, misno slavlje predvodio je križevački biskup Nikola Kekić. U koncelebraciji su bili arhimandrit Zvonimir Kurečić, o. Zvonimir Zlodi, OFMConv i župni vikar o. Michael Pavić, OFMConv. U homiliji je biskup Kekić istaknuo kako je sv. Antun bio poput apostola i tolikih drugih svjedoka uskrsnuloga Gospodina. Obilazio je sela i gradove propovijedajući radosnu vijest i Evanđelje, liječeći rane ondašnjega društva. Osvrnuvši se na povijest Crkve, biskup Kekić podsjetio je kako je Krist Gospodin u velikosvećeničkoj molitvi nakon Posljednje večere molio nebeskoga Oca da njegovi apostoli budu jedinstveni, da uvijek budu jedno kao što su jedno Otac i Sin. No, nasljednici apostolskog zbora, biskupi često puta nisu mislili na tu molitvu, pa se u Crkvi pojavilo previše svjetovnoga duha, težnja za vlašću i čašću, dolazilo je do gorkih lomova. Gdje nema istinske ljubavi, nema više pravoga zajedništva, a posljedica toga je raskol Crkava između Rima i Carigrada, a kasnije opet raskol na Zapadu. Žalosni rezultat tog događanja je da su kršćani podijeljeni na katolike, pravoslavne, protestante raznih grana, anglikance i na kojekakve sekte. Mi, današnji kršćani, nismo ni u čemu krivi za ono što se događalo u povijesti Crkve za te podjele, rekao je biskup, te istaknuo kako će nas sve Bog pitati kakvi smo mi kršćani danas. Jesmo li poput prvih kršćana svjedoci Isusa Krista, raspetoga i uskrsnuloga; jesmo li mi danas pokvareni kvasac; jesmo li nositelji svjetla ili tame; jesmo li kao kršćani prepoznatljivi u društvu; što mi kršćani današnjemu poganskome svijetu možemo dati? Štovati sv. Antuna Padovanskoga za kršćanina znači svakoga dana pročitati barem rečenicu Svetoga pisma, razmatrati ih, uzdizati svoju molitvu Bogu ujutro i navečer sam ili još bolje zajedno u obitelji, radosno dolaziti svake nedjelje i blagdana na susret s uskrslim Gospodinom, poštovati svakoga čovjeka gledajući u njemu sliku Božju, ljubiti život svoj i tuđi kao najveći dar Božji, sebe darivati drugoj osobi u čistoći srca svoga i od Boga blagoslovljenoga zajedništva bračnoga života, biti čovjek istine, borac za pravdu i poštenje u društvu, biti ekumenski raspoložen prema drugim kršćanima, raditi na jedinstvu Crkve, zaključio je grkokatolički biskup.