Istina je prava novost.

Biskup Komarica primio međunarodnog medijatora za Bosnu i Hercegovinu

U susretu s međunarodnim posrednikom za BiH dr. Christianom Schwarz-Schillingom biskup Komarica je podsjetio na dramatičnu situaciju mnogih stotina tisuća nedužno kažnjenih stanovnika BiH, koji su prisiljeni kao ptice lutalice tražiti po svijetu prikladno mjesto da saviju novo životno gnijezdo, a ne mogu se vratiti u svoj zavičaj kamo ih srce vuče

Banja Luka, (IKA) – Banjolučki biskup Franjo Komarica primio je u petak 18. lipnja u večernjim satima u Biskupskom ordinarijatu međunarodnog posrednika za BiH, dr. Christiana Schwarz-Schillinga i njegovu četveročlanu pratnju.

U dužem otvorenom razgovoru međunarodni posrednik zanimao se za stanje katoličke populacije u banjolučkoj regiji i RS. Zanimao se i za broj povratnika kao i za vidove pomoći koju su domaće vlasti, u skladu sa svojim obavezama prema međunarodnoj zajednici, dužne pružati povratnicima. Biskup je, između ostalog, zahvalio visokom međunarodnom dužnosniku za njegov osobni trud oko ispravljanja velike nepravde prema izbjeglicama i prognanicima na području cijele BiH. Podsjetio je svoje sugovornike da se i s njima, kao i velikim brojem drugih odgovornih predstavnika međunarodne zajednice već susretao više puta u proteklih osam i pol godina i razgovarao o “dramatičnoj situaciji mnogih stotina tisuća nedužno kažnjenih stanovnika BiH, koji su prisiljeni kao ptice lutalice tražiti po svijetu prikladno mjesto da saviju novo životno gnijezdo, a ne mogu se vratiti u svoj zavičaj kamo ih srce vuče”.

Predočivši svojim sugovornicima konkretne podatke o ukupnom katastrofalno malom broju nazočnih katolika (uglavnom Hrvata) u svim župama na području entiteta RS, biskup Komarica je s gorčinom zaključio: “Ovih samo 11.640 katolika od onih 220.000 predratnih u naših 70 župa, rezultat je osmogodišnjih napora Vas i svih drugih predstavnika međunarodne zajednice i domaćih političara da se zaustave, ublaže pa i uklone posljedice rasističkog i fašističkog etničkog čišćenja katoličke, odnsno hrvatske populacije. Ovo je totalni poraz Vaših napora i pokazatelj neprihvatljive, duboko nehumane i anticivilizacijske nakane aktualnih političkih moćnika da se Katolička crkva iz ovog dijela Bosne i Hercegovine definitivno i potpuno istrijebi. Radi istine i pravde ne mogu i ne smijem amnestirati dosadašnje i sadašnje političke dužnosnike – domaće i međunarodne, koji su za svu ovu nepravdu znali i na nju pristali”.

Na tvrdnju jednog od članova izaslanstva međunarodnog posrednika da se “protjerani katolici-Hrvati ne žele više vratiti u svoj rodni kraj u Bosnu”, biskup je primijetio da je takvu tvrdnju “već više puta čuo” i da je to za njega “vrhunac cinizma međunarodne politike”. “Prema toj tvrdnji naši su vjernici jedva čekali da netko dođe i da ih na mrtvo isprebija, a mnoge i ubije, da im sve opljačka i uništi a njih istjera u potpunu neizvjesnost! Umjesto da su već davno pozvani na odgovornost i sklonjeni s utjecajnih mjesta svi oni koji su tim jadnim nedužnim ljudima oduzeli skoro sva ljudska prava i slobode, te iste ljude se godinama svjesno pomaže, a njihove žrtve se proglašava ludima! To je apsurd, i ja se duboko sramim onih političara koji su na početku 21. stoljeća takvo što dopustili da se tolerira u Europi. Toliko puta sam u ovih osam i pol godina molio da se najprije stvore nužni preduvjeti – politički, pravni, ekonomski i psihološki za mogući povratak i ostanak svih koji se žele vratiti. Umjesto toga međunarodni predstavnici su namjerno instalirali i podržavali ljude koji nisu htjeli ni čuti da se prognanici i izbjeglice vrate, a kamoli da im pomognu. Što ta Europa uopće kani s nama u Bosni i Hercegovini i kad će i kod nas početi vrijediti čovjek i njegovo dostojanstvo, kao što vrijedi u Vašim zemljama”, bio je uporan biskup Komarica.

Međunarodni predstavnik zaključio je da je “razočaran i žalostan mršavim rezultatima svojih napora za povratak Hrvata u RS”, ali da su “za to krivi i neki od međunarodnih predstavnika prvenstveno UNHCR koji su više puta pokazali da su im neki drugi interesi puno važniji”. Zamolio je biskupa “da se ne umori i ubuduće dizati svoj glas u obrani svakog obespravljenog čovjeka, bez razlike, kao što je to i do sada činio, kako u ratu, tako i u poraću”.