Zagreb, (IKA) – U povodu 68. obljetnice smrti službenica Božjih s. Jule Ivanišević i četiriju susestara, misu je 15. prosinca u zagrebačkoj katedrali predvodio novoimenovani sisački biskup Vlado Košić u koncelebraciji s desetak svećenika, među kojima je bio i don Anto Baković, koji je kao dječak s Drine bio svjedok mučeništva. Na misi su sudjelovale Kćeri Božje ljubavi Provincije Božje providnosti predvođene provincijalnom glavaricom s. Elvirom Tadić, te mnoštvo vjernika.
U propovijedi je biskup Košić podsjetio kako je i prije 68 godina, 11. prosinca 1941., bilo došašće, kada je pet sestara Kćeri Božje ljubavi na Palama s. Jula Ivanišević, s. Berchmana Leidenix, s. Krizina Bojanc, s. Antonija Fabjan i s. Bernadeta Banja doživjelo da su vojnici, tzv. četnici opljačkali i spalili samostan “Marijin dom”, koji su ljudi Sarajeva i okolice rado nazivali “gostinjcem siromaha”, a njih odveli u pravcu Goražda. Što su sve mogle sestre proživljavati u svojoj duši u tijeku četverodnevnog hoda, najprije do Sjetline, gdje je s. Berchmana, stara 76 godina, ostavljena, a potom su ostale četiri sestre nastavile do Goražda gdje su smještene u vojarnu i 15. prosinca doživjele svoj zemaljski kraj. Nasilni vojnici provalili su im u sobu, a one su – da izbjegnu poniženja – skočile kroz prozor i strovalile niz obalu Drine, gdje su ih krvnici usmrtili noževima i pobacali u rijeku. I s. Berchmana je nakon zatočeništva u Sjetlini odvedena – kako su joj rekli – da se pridruži ostalim sestrama, odnosno da ju ubiju, što se zbilo uoči Badnjaka, 23. prosinca 1941. godine, podsjetio je biskup.
“S pravom se možemo pitati kako su te svoje posljednje zemaljske dane proživljavale sestre, koje je narod uskoro poslije smrti prozvao Drinskim mučenicama. One, koje su bile poznate po dobročinstvu svima, osobito sirotinji, djeci i nezbrinutima, one koje nisu gledale na ičije podrijetlo, naciju ni vjeru, sada su bile žrtve mržnje i podnijele mučeništvo. Krvnici su bez sumnje dobre sestre mučili i ubili samo “in odio fidei – iz mržnje na vjeru”. Sigurno su vjerne sestre u svojoj poniznosti i služenju znale da im se takvo što može dogoditi, ali nisu pobjegle, nisu molile milost, nisu od straha zdvajale. Bile su hrabre, i za oči i shvaćanje mnogih današnjih ljudi, gotovo neshvatljive”, rekao je biskup.

Osvrćući se na misna čitanja koja govore o pravom duhu došašća, o potrebnoj pripravi za Dolazak Gospodnji, biskup Košić istaknuo je kako je put sestara, Drinskih mučenica, bio svojevrsni advent, iščekivanja dolaska i susreta s Kristom. Njihov hod po smrznutom snijegu usred bosanskih gora i po putovima i šumama od Pala do Goražda predstavlja sliku svakog životnog putovanja, na kojemu svaki Kristov učenik mora proći i hladnoću i napore, na žalost i poniženja i susresti se sa samom smrću. Međutim, njihov nas primjer zadivljuje jer one, premda sluteći što ih čeka, ne koračaju bez nade, ne prepuštaju se očaju niti su bez dostojanstva. Drinske mučenice predstavljaju i onaj “Ostatak Izraelov, skroman i čedan narod” o kojemu govori prorok Sefanija. I danas Drinske mučenice snažno pozivaju upravo na te dvije vrline: skromnost i čednost, poručio je biskup Košić. Na kraju mise pozvao je na molitvu kako bi Drinske mučenice bile što prije uzdignute na čast oltara, te da nam tako svijetle svojim primjerom i ljubavlju. Misno slavlje pjevanjem je uveličao zbor sestara Kćeri Božje ljubavi.