Sisak, (IKA) – Umirovljeni general i nekadašnji župan Sisačko-moslavačke županije Đuro Brodarac pokopan je 15. srpnja na sisačkom groblju Viktorovac. Obred sprovoda i misu zadušnicu predvodio je sisački biskup Vlado Košić, uz asistenciju desetak svećenika Sisačke biskupije. Na misi, koja je zbog brojnih sudionika oproštaja služena na otvorenom ispred crkve Pohoda BD Marije pored sisačkog groblja, biskup Košić je u homiliji kazao kako su se okupili u Sisku na Viktorovcu – čije ime dolazi od “victor”, što znači “pobjednik” – da bi iskazali poštovanje prema preminulom Đuri Brodarcu, da bi ohrabrili svojom blizinom one koji su najviše pogođeni njegovim odlaskom te da bi u molitvi i zajedništvu s Uskrsnulim Gospodinom Isusom prihvatili novost da je od sada Đuro u Bogu, da nije više na jednaki, zemaljski način s nama na zemlji.
Biskup Košić izrazio je osjećaje blizine i sućuti osobito obitelji, ali i Brodarčevim prijateljima, suborcima iz Domovinskog rata, braniteljima, Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj – kojoj je pokojnik bio na čelu za vrijeme rata, Sisačko-moslavačkoj županiji u kojoj je više godina obnašao službu župana, te svim institucijama i nositeljima vlasti – kao i na poseban način Hrvatskom saboru i sabornicima koji su predstavnici tog najvišeg Doma u našoj Domovini, a u kojem je i pokojni Đuro bio narodni zastupnik. “Ovaj je naš susret oko tijela preminulog generala HV Đure Brodarca – doista tužan i prežalostan. Osjećamo kao da nam se s njegovom sudbinom netko ruga, da nas ponižava. On je otišao – ponižen. I zato je istina da je ova smrt znak da nešto ne valja u našem hrvatskom društvu, jer kako to da se s najvišim državnim i vojnim počastima naša država danas oprašta od Đure Brodarca i njegove obrane u nedavnom Domovinskom ratu, a ista ga je ova država uhitila prije nepunih mjesec dana i sprovela u lisicama, kao zadnjeg zločinca, u zatvor? Zar je cijena naše “bolje budućnosti” da se mirimo s time da se naše branitelje – kako reče jedan državni dužnosnik – deset puta više progoni negoli agresore i one koji su rat započeli, skrivili i počinili tolike zločine a koji su uglavnom ostali nekažnjeni”, zapitao je biskup te nastavio: “Očito, nama, malim ljudima koji ne razumijemo “visoku politiku” sve ovo zajedno je veoma nerazumljivo, dapače zbunjujuće. Kao da se vlastita država obračunava s onima koji su ju svojom krvlju stvorili, ponižava upravo svoje najistaknutije predstavnike, heroje Domovinskog rata u kojem je država nastala. Ako je to način kako se treba “dokazati” bijelomu svijetu, tada je to doista tužno – i usuđujem se javno reći: Hrvatska neće ući u EU kao “ponosna 28. članica”, nego kao “ponižena članica”, a to je tužno. Ništa ne bi bilo neobično kada bi bilo istinito ono što se neprestano želi izvana – i iznutra – nametnuti našoj Domovini: naime, da smo mi jednako krivi, činili jednake zločine kao i naši neprijatelji. Ali to jednostavno – nije istina! Mi smo se branili, a začetnici tog nesretnog rata počinili su zločin protiv mira – agresiju na Republiku Hrvatsku. I ne može biti jednako braniti svoje ili napadati i otimati tuđe! Postoji zakonita obrana. Po katoličkoj moralnoj teologiji, to je pravedan rat: čovjek, pa i narod, ima se pravo braniti kad je napadnut – i nije ubojstvo kad se onemogući napadača i nasilnika, pa ako mu se i oduzme život u samoobrani. To su važne distinkcije, kojima se međutim međunarodna zajednica izgleda ne želi zamarati. Ali, ako se drugi ne žele baviti tim “detaljima”, dužni smo se istinom pozabaviti – mi. I nitko drugi neće nam darovati pravo na govor istine, ako se sami ne izborimo za to. Naime, svima drugima su preči njihovi vlastiti interesi, a samo nama – naši”. Tumačeći Isusovu tvrdnju kako će se žedni i gladni pravednosti nasititi, a mirotvorci zvati sinovima Božjim, biskup je kazao: “Možemo reći da je upravo ovo ispunjeno na našem heroju Đuri Brodarcu: on se željan pravde i mira borio za svoju Domovinu, a jer je i sam bio progonjen, obećano mu je kraljevstvo nebesko. To mu i mi iskreno danas molimo, želeći da mu Gospodin sve grijehe zaboravi, a nagradi ga za njegovu borbu i trpljenje životom vječnim”. Biskup je pozvao sve okupljene na molitvu za sve naše branitelje, za njihovo dostojanstvo i čast. “Čitav ovaj današnji ispraćaj, ovaj svečani i veličanstveni skup, najbolja je poruka svima onima koji nose veću odgovornost u našoj zemlji – da se ni za čije interese ne žrtvuju vlastiti heroji, jer kao što svaka normalna zemlja takve ljude posebno štuje, i mi moramo poštovati naše časne ljude te se ni za čiji račun ne smijemo odreći onih koji su nas zadužili svojom žrtvom. Đuro Brodarac zadužio je našu Domovinu i to svojom dvostrukom žrtvom, u Domovinskom ratu i sada ponovno progonom, zajedno s tolikim našim generalima i braniteljima. I dok u ratu nije pokleknuo, ova ga je druga borba slomila – jer doista je teže doživjeti udarce od svojih negoli od tuđinaca i neprijatelja! Neka nam svima Bog pomogne, a dragom Đuri neka udijeli vječnu nagradu koju je Gospodin obećao svima koji se u ovom životu bore za pravednost i mir!” zaključio je biskup.