Sisak, (IKA) – Nakon što je Komisija HBK Iustitia et pax pozvala katoličke vjernike da poste i mole u tri petka – 1., 8. i 15. travnja, na svojem proljetnom redovnom zasjedanju biskupi su, osvrnuvši se na aktualnu situaciju u našem društvu, odlučili pozvati sve vjernike da se 8. travnja uključe u molitvu za Domovinu. Sisački biskup Vlado Košić predvodio je tako molitvu za Domovinu u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku.
Okupili smo se u katedrali moliti Gospodina, koji je jedini pravedan sudac, da i Haaški sud u slučaju presuda našim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku bude pravedan. Očekivanja u tom smislu nisu, nažalost, velika, budući da znamo da je taj sud već u više slučajeva postupio – nepravedno. Zapravo, nepravda je već to što su naši generali optuženi i već godinama čekaju tu presudu. Hvatalo ih se kao divlje zvijeri, a njihovo se ime spominjalo zajedno s najvećim zločincima, da ih ne imenujem. To je već nepravda – u nebo vapijuća. Kako je taj sud sve dulje radio, pokazivalo se sve više da njegova narav nije pravna nego politička. Na kraju, nije ni bio osnovan od neke pravne institucije, nego od političke – UN. Pa i sami subjekti koji su godinama imali značajnu ulogu u radu toga suda priznali su, bilo u intervjuima, bilo u objavljenim knjigama, kako je u radu tog tribunala neviđeno mnogo političkih pritisaka i igara. Kao da su se na poligonu toga suda natjecale velike sile kako će “mijesiti” tijesto malih naroda – dakako, po svojoj mjeri i za svoje potrebe. Tako se u onom bitnom došlo do kritične točke: za agresore i za žrtve uzeo se isti kriterij – svi su činili zločine i svi su krivi. Sud nije želio kazniti agresiju niti zaštiti žrtve. To je prvi takav sud u povijesti čovječanstva, možemo reći – svojevrsni eksperiment. U njegovom su se žrvnju našli na udaru upravo naši generali, ali ne samo generali, optuženi su s njima i pokojni predsjednik Franjo Tuđman, pokojni ministar obrane Gojko Šušak, pokojni general Janko Bobetko, te – u samo tužitelju znanom “zajedničkom zločinačkom pothvatu” tu su navedeni i “mnogi znani i neznani”. Tako smo zapravo svi mi, i čitava Hrvatska, na optuženičkoj klupi. Ali, koga imaju Hrvati kad im nitko ne pomaže? Zar se to nije toliko puta u povijesti pokazalo, upozorio je biskup Košić u homiliji.
No, i nekad u povijesti – i danas – naš je narod i u takvim, nemogućim uvjetima, pobjeđivao. Zašto? Jer se pouzdavao u onoga koji je veći od svih ljudskih veličina, onoga koji sudi i svim ljudskim sucima, onomu koji je pravedan i kad nema zemaljske pravde. Kad su Hrvati odbacili Turke podno Sinja grada, pomogla im je – znali su to dobro, Majka Božja, Kraljica Hrvata. Kad su pobijedili u neravnopravnom Domovinskom ratu i oslobodili okupirane krajeve svoje Domovine, bili su to dani slave – jer je opet hrvatski vojnik, ovjenčan s krunicom, branio svoje i u svoju borbu unio ne samo vještinu i ljudsku taktiku, nego još više povjerenje u nebesku zaštitu Bogorodice, te i pobijedio na dan Majke Božje Snježne, 5. kolovoza 1995. A u obližnju Petrinju sloboda je došla na sam blagdan Gospodinova Preobraženja. Gospodin kao da nam je želio pokazati svoju nebesku slavu, svoju milosnu blizinu i prisutnost svoga božanskog lica. I danas zato molimo da ovu novu, pravnu agresiju koja se provodi protiv Hrvatske, nadvladamo s pouzdanjem u Boga, “Gospodina nad vojskama”, s vjernošću Kristu i Presvetoj Bogorodici, Djevici Mariji, rekao je sisački biskup u propovijedi.
U katedrali ispunjenoj djecom, mladima, članovima hrvatskih kulturnih umjetničkih društava u narodnim nošnjama, te brojnim vjernicima biskup je sve okupljene pozvao na molitvu. I u ovim danima koji su presudni za našu Domovinu imajmo pouzdanje u Boga! Vjerujmo da je on uvijek uz svoju djecu i da on svojih ne ostavlja! Molimo se za njegovo smilovanje našoj Domovini, molimo se za njegovu blizinu našim generalima kojima se sudi u Haagu, molimo se za jakost kad im je najteže, molimo se za njihove obitelji koje ih čekaju, molimo se da pobijede istina i pravda, i na ovom svijetu, ne samo na vječnom sudu. Molimo se da nas neprijatelji naši ne ponizuju, da izdržimo sve nevolje te prokušani budemo još čvršći u vjeri, nadi i ljubavi, svjedočeći da je lijepo pouzdati se u Boga, da je plemenito voljeti svoju Domovinu i izgrađivati ju u pravdi i miru, da je pače dobro voljeti sve ljude i željeti svima mir i Božji blagoslov, jer onomu koji Boga ljubi, sve se okreće na dobro, zaključio je biskup Košić.