U koncelebraciji bili su rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu mr. Anđelko Košćak, odgojitelj vlč. Mislav Kutleša, pomoćni duhovnik Andrija Miličević, bivši župnik Mato Draganović i domaći župnik Ivan Petrović koji je na početku pozdravio sve okupljene. Uz brojne okupljene župljane te rodbinu Frana i Jurice slavlju je nazočilo i dvadesetak bogoslova, članovi Bratovštine bl. Alozija Stepinca te predstavnici Sisačko-moslavačke županije i Grada Popovače. 

U homiliji biskup je istaknuo kako ove godine župa Popovača slavi 75 godina od kako ju je ustanovio i sagradio crkvu današnji suzaštitnik bl. Alojzije Stepinac. Govoreći o pročitanoj Božjoj riječi biskup je poručio kako ona poučava o Božjoj mudrosti koju i mi trebamo slijediti. „Ako hoćeš možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran’ (Sir 15,15). Ova rečenica starozavjetnog mudraca Siraha odiše optimizmom, vjerom u čovjekovu volju: ako hoćeš možeš! No, nije sve u našoj, ljudskoj moći. Puno toga ovisi u našem životu o drugima, o okolnostima u prirodi, u društvenim zbivanjima… Znamo kako su i mnogi sveci, recimo sv. Augustin, željeli obraćenje i promjenu života, ali nisu mogli dok im nije bilo dano. Sveti naučitelj tada je zaključio: ‘Sve je milost’. I vjera i biti vjeran Božji je dar, milost je Božja. Pa ipak, nešto možemo sami izabrati, i to baš  mi i nitko drugi umjesto nas, na što ne mogu utjecati nikakvi ljudi, nikakve okolnosti… to je naše prihvaćanje Isusa, njegove ljubavi i njegova dara. To ovisi o nama, samo o nama, želimo li ga prihvatiti ili odbiti. Kako su to ozbiljni izbori, govori Sirah kada kaže: ‘Pred čovjekom je život i smrt’, ali iznenađuje kad nastavlja: ‘što on više voli to će mu se dati’. Doista, kad netko jako nešto želi to će i postići, a kada nam nije stalo ili nam je premalo stalo do nečega, to se neće ili će se tek djelomično ostvariti… Vjeruj i bit će ti! To je poruka za nas: samo povjerenje do kraja polučit će uspjeh“, poručio je biskup okupljenima. 

Osvrnuvši na se na današnje Evanđelje po Mateju, biskup je podsjetio kako nam u njemu Isus kaže: „Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko!“ „Očito je Isus imao loša iskustva s pismoznancima i farizejima. Oni su predstavljali najpobožniji sloj židovskog naroda, ali su ostajali više na vanjštini negoli što su išli u dubinu. Nisu vršili Božje zapovijedi iz ljubavi prema Bogu, nego, mogli bismo reći, iz ljubavi prema sebi, da ih ljudi slave, da dobiju veće poštovanje naroda, da dobiju prva mjesta… pa premda su vršili sve propise Zakona, nisu to činili s pravom motivacijom, i Isus je njihovu pravednost proglasio nedostatnom, tražeći od svojih učenika da njihova pravednost bude veća! A što to znači? Isus je to pokazao na primjerima, kako su to činili ‘stari’, a kako to moraju činiti njegovi učenici. Prvo, pitanje ubojstva. ‘Ne ubij!’ je, znamo, peta zapovijed Božja, no Isus traži više: ako se tko i samo srdi na svoga brata, bit će podvrgnut sudu!

Osim, dakle, fizičkog ubojstva, Isus raspoznaje i duhovno ubojstvo, kad se drugome može ubijati volja za životom ogovaranjem, krivim optužbama, podmetanjem… sve je to opasno i za sve to ćemo biti suđeni. To znači da se kršćanin treba kloniti svakog i fizičkog i psihičkog nasilja nad svojim bližnjima.

Drugo, Isus ističe preljub. Preljub nije samo čin bračne nevjere, nego i sama pomisao na blud, kad se očima i mislima griješi, što on naziva ‘preljub u srcu’. Srce dakle treba očistiti, misli držati pod kontrolom i izbjegavati svaku misao, da ne bi postala grešni čin. I treće, prisega. Gospodin kaže da se ne valja zaklinjati, nego je dovoljna riječ ‘Da, da – ne, ne!’ Držati do zadane riječi znači biti, kako i kažemo, ‘čovjek od riječi’, da što govorimo to i činimo. Mnogo je životnih situacija u kojima se mi, kršćani nalazimo svakodnevno. Pitanje je možemo li uvijek na pravi način na njih odgovoriti. No, čeznemo li za mudrošću Božjom, i molimo li se Duhu Svetom, primit ćemo one darove koji su nam potrebni da budemo iskreni i pravi učenici Krista, Učitelja. 

To želim i vama, dragi Fran i Jurica, da izabirete uvijek u životu Božju mudrost, da budete vjerni i da vaša riječ bude ‘Da’ Bogu i da tu riječ cijelim svojim životom potvrđujete. Tako ćete biti sretni ljudi, a i oni kojima ćete biti poslani u vama će imati potporu i uzor, vođu i brižnog slugu. To je ispravno shvaćanje svećeničke službe prema kojoj težite i na koju se pripremate, a ovim vam današnjim događajem Crkva otvara širom vrata da ju mognete i ostvariti“, poručio je biskup kandidatima te zaželio da im život bude poput blagoslovljenih orgulja koje svojom skladnom glazbom podupiru pjevanje, tj. slavljenje Boga. „Tako i vi proslavljajte svojim životom i službom Boga i veselite Crkvu njegovu. Lijepo nas sviranje orgulja i pjevanje na slavu Bogu uzdiže, omogućuje nam da smo u molitvi bliže Bogu. No, zato instrument mora biti ugođen, svi tonovi skladni i čitava izvedba simfonična tj. u suglasju. Tako i vi, a i svi mi, braćo i sestre, trebamo svojim životom pjevati skladnu pjesmu Bogu, proslavljati ga i veseliti Crkvu Božju. Neka nam u tome pomogne bl. Alojzije Stepinac i sv. Alojzije Gonzaga“.