Petrinja, (IKA) – Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu 25. kolovoza u župnoj crkvi Sv. Lovre u Petrinji svečano misno slavlje tijekom kojeg je među kandidate za sveti red đakonata i prezbiterata primljen bogoslov Ivan Ćorić iz župe Rođenja BDM u Benkovcu, a podijeljene su mu i službe lektora i akolite.
U homiliji biskup je podsjetio kako je upravo u toj župi Ćorić bio na pastoralnom praktikumu od prošle jeseni te je tako dobio priliku upoznati i župu i biskupiju. „Na neki način on je bolje upoznao vas i našu biskupiju, a mi smo bolje upoznali njega. Danas taj zajednički put dobiva nešto novo: otvaraju mu se vrata prema đakonatu i prezbiteratu u našoj Sisačkoj biskupiji. Ivane, ti dobivaš priliku. Priliku se može dobro upotrijebiti i doći do cilja koji ona pruža, a može se i propustiti priliku. To ovisi sada o tebi. Dakako, i o Bogu, dapače najviše o Bogu i njegovoj milosti. No, Bog može surađivati samo s onim koji to želi, koji svoju slobodnu volju podvrgne njegovoj”, poručio je biskup kandidatu, govorivši u nastavku o njegovu putu koji ga je doveo do Sisačke biskupije.
Govoreći o čitanjima toga dana biskup je rekao kako ona pozivaju da i ovaj događaj i uopće sebe kao vjernike promotrimo u svjetlu Božje Riječi. „Prorok Ezekiel (Ez 43,1-7a) je i ne znajući unišao u Božji hram, mjesto gdje Bog prebiva. Tu je otkrio slavu Božju koja je ispunjala to sveto mjesto i čuo je Božji glas. Slika je to Crkve. U Crkvi Kristovoj prebiva Bog, u njoj je nazočan naš Gospodin Isus Krist. I u zidanoj crkvi, i još više u Crkvi, zajednici Kristovih učenika. Tu nam Bog progovara, tu od nas očekuje strahopoštovanje i suradnju. Bogu je stalo prebivati među nama ljudima, biti s nama. A do čega je nama stalo? Ne bismo li i mi, a posebno oni koji su pozvani na svećeništvo i žele se Bogu posvetiti, trebali biti svjesni da je to činjenica izvanredne veličine koja i nas uzdiže? No, možemo i sami biti dio Božjega veličanstvenog života, ako smo svjesni svoje malenosti, nevrijednosti i istine”, rekao je biskup te dodao kako toga u evanđelju (Mt 23,1-12) očito nisu bili svjesni farizeji kojima Isus upućuje svoju otvorenu kritiku. „Njegova kritika je u tome što im predbacuje prijetvornost, želju za ljudskom hvalom i nedosljednost jer oni: ‘govore, a ne čine; vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli; sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide.’
Prijetvornosti se treba čuvati i to iskrenošću! Naime, govoriti jedno a činiti drugo jest prijetvornost, a govoriti ono što i činiš, je iskrenost. Zatim nedosljedno je tovariti drugima teške terete i obveze a sam u tome ne sudjelovati. To nije moguće u Crkvi! Da svećenik obvezuje svoje vjernike na poštivanje Božjega zakona, a on se sam toga ne drži. Takvo ponašanje vodi u propast… prije svega takvoga pastira koji bi tako postupao. I najgore je tu rečeno da farizeji sve čine samo zbog ljudske hvale. Jednom Isus reče (Mt 5) da su oni koji traže ljudsku pohvalu – zato što se mole, što poste ili daju milostinju – već primili svoju nagradu, no da pravi vjernik ne treba težiti za tim da ga ljudi hvale, nego da ga vidi Bog koji je u tajnosti. Može izgledati isto djelo, ali nije isto ako se čini iz različitih motiva: kada činiš dobro ne zato da te hvale ljudi, nego radi toga što to Bog traži, tada jedino možeš primiti Božju nagradu. Toga budi i ti svjestan, Ivane”.
U nastavku biskup je rekao i da nas Isus u Evanđelju uči kako oslovljavati jedni druge. „Farizejima je silno stalo da ih drugi zovu ‘rabbi – učitelju!’ Isus međutim ne pridaje važnosti tome, nego dapače zapovijeda da se njegovi učenici ne zovu nikako drukčije nego – braća! ‘Ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist’. Kako je to lijep tekst! O kada bismo ga i mi poslušali! Ali nije poenta samo u tome da se tituliramo: ‘brate, sestro’, nego još više da se takvima smatramo i kao takvi međusobno surađujemo, ne nadmećući se, ne tražeći povlastice, ne prisvajajući sebi atribute koji nam ne pripadaju. A što nam pripada? To da smo jedni drugima braća i sestre. Zapamtimo: Mt 23,8!”, zaključio je biskup.
U koncelebraciji misnoga slavlja bili su rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Anđelko Košćak, rektor Svetišta u Gori Paško Glasnović, povjerenik za pastoral mladih biskupije vlč. Ivan Grbešić, župnik petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg Damir Ceković, župnik iz Hrvatskog Čuntića fra Petar Žagar i domaći župni vikar Hrvoje Zovko, koji je na početku uime župne zajednice i odsutnog župnika pozdravio biskupa. Misu je animirao Zbor mladih Marijine legije.