U homiliji biskup je rekao kako „danas zahvaljujemo Bogu što smo se obranili u Domovinskom ratu i što smo tako oslobodili svoju Domovinu” te kako se zato „posebno sjećamo svih poginulih branitelja, za koje i prinosimo ovu misu”. Podsjetio je i kako je danas u Katoličkoj Crkvi blagdan Gospe Snježne.

Rekavši kako je zanimljivo da su mnoge kršćanske pobjede povezane upravo s Marijinim blagdanima, te da ih pripisujemo upravo pomoći i zagovoru Presvete Bogorodice, biskup je istaknuo obranu Beča od Osmanlija, Sinjsku pobjedu nad Turcima i bitku kod Lepanta te ustvrdio kako tim velikim događajima možemo slobodno pridodati 5. kolovoza 1995., dan pobjede hrvatskih branitelja nad srpskim agresorima. „Sjetimo se samo kako su naši branitelji nosili krunicu, znak posebne zaštite Blažene Djevice Marije. I pobjeda se dogodila upravo na Marijin blagdan! Ove godine je već 25 godina od tog događaja, pa se molimo i za tu slavnu prošlost i njezine protagoniste, ali i za budućnost naše domovine Hrvatske. Stavimo tu budućnost u ruke Presvetoj Bogorodici Mariji. Naše branitelje i sve nas ne smetaju što se u javnosti iznose i stradanja druge strane jer svaki će čovjek zaplakati kad vidi patnju malih i nevinih ljudi, staraca, žena i djece. Međutim, sve nas smeta što se namjerno umjesto patnji naših hrvatskih ljudi koji su trpjeli 4 godine zvjerska zlodjela onih koji su izveli agresiju na Hrvatsku iznose patnje koje su 4 dana trpjeli oni koji su bili uz okupatore.

Ne znam ima li i jedna zemlja na svijetu koja na dan svoje tako krvavo stečene pobjede u dugom i teškom ratu oplakuje žrtve koje su imali agresori… jer je patnja naših ljudi bila neizmjerna, a prouzročila ih je upravo mržnja i nasilje srpskih agresora. Ta je mržnja uzrok patnji ne samo hrvatskih nego i srpskih ljudi. Zanimljivo je da predstavnici naroda koji je prouzročio ogromne patnje našeg naroda kroz četiri godine neprestano traže sućut za svoje patnje kroz četiri dana, a da nikad nisu iskazali sućut prema našim patnjama. Jasno se mora naznačiti što je bio uzrok i razlikovati ga od posljedica. Ratni stroj koji su oni započeli bio je uzrok i naših i njihovi patnji. I to se mora tako i jedino tako reći i tada neće biti zabune niti neprestanog lutanja, što treba obilježavati, što je vrijedno a što nevrijedno spomena na današnji državni blagdan“, upozorio je biskup.

Osvrnuvši se na pročitano Evanđelje po Mateju koje govori o čudesima koje je Isus učinio ženi poganki, biskup je poručio koliko je važna vjera. „Kad smo bili prepušteni mržnji neprijatelja i nismo imali nikoga, osim Boga jedinoga da nas spasi, tada je i vjera u nama bila jača. Jer smo vjerovali, uspjeli smo i ostvariti ono za što su mnogi govorili da je nemoguće. Ali u Bogu je sve moguće! Čudo pobjede onih koji su poniženi, obespravljeni i nemoćni, nad brutalnim i oholim neprijateljem nalikuje nam na pobjedu malog Davida nad ogromnim Golijatom. To je čudo jer je Božje djelo. Ono u nama izaziva zahvalnost i divljenje. Zahvalnost jer nas je Bog pogledao i sažalio se nad našom nesrećom, nad našim suzama i patnjama, a divljenje što je to izveo tako moćno i veličanstveno. Pravedno i dobrohotno, ne gazeći nikoga već samo osiguravajući pravednost i mir.

Možemo slobodno reći da Oluja, kao VRA Hrvatske vojske i Hrvatske policije, nije imala za svoj cilj nikome nauditi niti ikoga poniziti. Ona je bila izraz volje i molitve svega hrvatskog naroda za slobodom i pravednošću. Ta sloboda i ta pravednost obuhvaćala je i pobunjene Srbe te im se jamčilo da, ako odustanu od svojih razaralačkih i destruktivnih namisli i djela, mogu ostati u Hrvatskoj i izgrađivati ju kao svoju domovinu. Ipak to ni tada, a ne bi smjelo biti ni danas, ne znači da u državu Hrvatsku trebaju biti uključeni i oni Srbi koji ju mrze i podrivaju na sve načine, jer takvi su pobijeđeni. Međutim, mnogi se od njih i danas, i to s potporom naših ljudi i političkih igara, bore protiv naše domovine. To je nešto što nas još uvijek zabrinjava i boli i što bi već jednom trebalo nestati“, rekao je biskup.

U nastavku podsjetio je na 57. samostalni bataljon „Marijan Celjak“ i stradanje Komareva u Domovinskom ratu. „Srbi su posebno gađali župnu crkvu Sv. Katarine u Komarevu, gađajući je iz obližnje Bestrme, a spasili su ju od potpunog uništenja gusto posađeni borovi koji su bili oko crkve, no bila je sva izranjena od gelera i izravnih pogodaka granata. Crkva je poslije rata obnovljena i popravljena, a posljednji radovi u kojima je zablistala dogodili su se za vrijeme sadašnjeg župnika Roberta Jakice, te smo ju prošle godine svečano blagoslovili.

Molimo se dragom Bogu za sve naše poginule hrvatske branitelje, za sve poginule civile, žrtve Domovinskog rata, molimo se i za one koji se još uvijek vode kao nestali, molimo se za obitelji poginulih i nestalih, molimo se za sve koji su ranjeni i na oltar naše Domovine donijeli svoje rane na duši i tijelu da ona bude danas slobodna i u miru. Neka Gospodin nagradi svojim vječnim mirom i pok. predsjednika RH dr. Franju Tuđmana, pok. ministra obrane RH Gojka Šuška, pok. stožernog generala HV Janka Bobetka, pok. načelnika PU SM Đuru Brodarca i tolike poginule i ranjene, tolike heroje Domovinskog rata, poput pok. generala Slobodana Praljka, branitelja Sunje, pog. Marijana Celjaka i pog. Predraga Matanovića… ne može ih sve nabrojati ali oni su dio nas, oni i dalje u nama žive, oni su sebe žrtvovali da bismo mi danas živjeli u miru i slobodi. I zato znamo da ih je Gospodin primio u svoj mir“.

Na kraju biskup je podsjetio na Isusove riječi: „veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). „Tako je on i učinio kada je na križu umro za sve nas, koje je nazvao svojim prijateljima. A tako su učinili i toliki imenovani i još više mnogi neimenovani heroji i ratni junaci, naši hrvatski branitelji za koje se danas molimo, ponosni na njih i njihovu veliku ljubav iz koje su se bili spremni žrtvovati. Molimo za budućnost naše Domovine jer ona danas slavi Dan domovinske zahvalnosti. Neka nam je blagoslovljena naša zemaljska Domovina, u kojoj se učimo ljubiti nebeska dobra koja nas vode u vječnu Domovinu, gdje će Gospodin sve koji ga ljube i čine dobro, sve koji su se žrtvovali za dobro svojih bližnjih nagraditi životom vječnim“, zaključio je biskup.

U koncelebraciji mise bili su domaći župnik Robert Jakica, župnik i kapelan iz sisačke župe sv. Josipa Radnika fra Michael Pavić i fra Antun Radovanić, župnik iz Posavskih Brega vlč. Dražan Mirčić i mladomisnik vlč. Igor Borić. Misi su nazočili predstavnici državnih, županijskih i gradskih vlasti, branitelji, roditelji, udovice i djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, a na početku sve njih pozdravio je vlč. Jakica. Pjevanje su predvodile Koralistice Sisačke biskupije.

Prije mise biskup je predvodio molitvu ispred spomen obilježja hrvatskim braniteljima poginulim u tom mjestu, a nakon mise zajedno sa saborskim zastupnicima Ivanom Celjakom i Marijanom Petir posjetio je spomen sobu 57. SAMB „Marijan Celjak“ gdje se i upisao u knjigu dojmova.