Misu i procesiju predvodio je biskup Zdenko Križić u zajedništvu s kancelarom preč. Mišelom Grgurićem, župnikom o. Antom Kneževićem, o. Đanijem Kordićem, o. Domagojem Jelačem i o. Ivanom Plešom.

Katedralni zbor animirao je pjevanje tijekom mise i procesije pod vodstvom Nikole Perišića i o. Marka Maglića.

Biskup se u propovijedi osvrnuo na misna čitanja u kojima se spominje put Izabranog naroda kroz pustinju, te Božjih riječi koje su tada bile upućene njima ali koje vrijede i danas za svakog vjernika: „Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin Bog tvoj vodi“. Biskup je naglasio kako se svaki vjernik treba podsjećati na dobročinstva koja Bog daje pa i onda kada se vjernici nalaze u patnjama i nedaćama života. Upozorio je kako je „sjećanje“ na životnom putu jako važno, jer nas uči kako postoje vremena blagostanja ali i nedaća. U nevolji gladi pred kojom se našao Izraelski narod u pustinji: „Bog narodu daje kruh s neba, daje manu koja je imala misterioznu snagu da narod može izdržati tegobe dana i žegu, te ići naprijed prema cilju putovanja“nije ih ostavio same, ukazao je biskup, jednako kako ni danas ne ostavlja svoje vjernike pred nevoljama ovoga svijeta: „ Mana kojom se narod hranio na svom putu prema obećenoj zemlji je pralik onog kruha koji će kasnije darovati Isus i čija snaga neizmjerno nadilazi snagu pustinjske mane. Sam Isus veli u odlomku koji smo čuli: „Ovaj kruh nije kao onaj koji jedoše očevi vaši i pomriješe. Tko jede ovaj kruh živjet će uvijeke“. Isus obećava kruh koji daje život, pred kojim je i sama smrt nemoćna: „Tko blaguje tijelo moje i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan“. Evanđelist Ivan veli da Isus znajući da je došao njegov čas kada će otići s ovoga svijeta, „ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubavi“. Biskup je ukazao da je Isus ustanovio euharistiju iz ljubavi prema svojim učenicima.

Rekao je i kako je euharistija za kršćansku zajednicu bila i ostala glavnim izvorom snage pa i u najtežim životnim situacijama blagujući Sveto Tijelo ne gube vedrinu i mir. S euharistijom se može zdržati i nadići i sve ono što izgleda nemoguće.

Biskup je propovijed završio porukom: „ Čovjek euharistije je čovjek koji se ne predaje, nikada ne gubi nadu bez obzira koje vrste bile poteškoće. Kako nam je važno postajati svjesniji dara koji nam je Isus ostavio kao neizmjernu pomoć u našem životnom hodu. Ne zaboravimo biti zahvalni Bogu na tom velikom daru.“

Prije završnog blagoslova, održana je tijelovska procesija središtem grada. Na početku procesije nosio se križ, zatim su išli prvopričesnici i djeca s košaricama cvjetnih latica, mladi i gospođe u narodnim nošnjama koje su čitale na postajama, krizmanici, članovi povijesne Ličke pukovnije Gospić, vatrogasci s baldahinom pod kojim je biskup nosio pokaznicu s Presvetim te uz njega, kancelar. preč. Mišel Grgurić, domaći župnik o. Ante Knežević i ostala braća svećenici, sjemeništarac Marko Butković, ministranti, pjevači i ostali puk Božji.

Svi su pobožno slušali riječ Božju, molili zazive upućene Bogu za blagoslov mjesta, župljana i usjeva, uz pjevanje euharistijskih pjesama i blagoslov s Presvetim kod svakog oltara. Procesija je prošla gradom i vratila se u katedralu gdje je bio završni blagoslov, spremanje hostije u svetohranište i pjesma zahvalnica „Tebe Boga hvalimo“.