Sveti Stjepan činio je čudesa i mnogima se to nije sviđalo, a tako i danas mnogi koji čine dobra djela često su žrtve mržnje – ne nužno u krvi, ali u poniženju i uvredama, rekao je biskup Križić.

Svaki čovjek se tijekom dana naljuti i nađe uvrijeđen, ali veliko je postignuće vladati nad sobom. Takvo vladanje teže je od vladanja nad svom zemljom, istaknuo je.

Spomenuo je i primjer Kajina koji u bijesu i mržnji ubija svog brata, a glavni razlog ubojstva bio je taj što nije u miru s Bogom. Zato je okupljene župljane pozvao na molitvu i svakodnevno opraštanje jer tragedija i mržnja izbjegavaju se onda kada stanemo pred Boga i uđemo u mir. Govorio je i kako sv. Stjepan nije bio sam niti je išta činio svojim snagama. U Duhu Božjem sve je oprostio, a vidio je „Isusa gdje stoji zdesna Bogu‟ (Dj 7, 55), koji zapravo na taj način aktivno sudjeluje i ne ostavlja patnika samog. Stjepan tako postaje poput anđela jer s ljubavlju grli svoju patnju te trenutak prije smrti oprašta na glas i umire – do kraja slijedivši Isusa. Na kraju propovijedi, biskup Križić ispričao je primjer svećenika koji je bio osuđen na smrt zbog svoje vjere, ali je bio nepomiren s jednim laikom. Po putu mu je taj laik dva puta pokušao prići i pomiriti se s njime, međutim, svećenik je oba puta okrenuo glavu. Kada je došao na stratište, ponuđena mu je posljednja prilika da sačuva svoj život ako zaniječe Krista. Nažalost, to je i učinio, ali to vidimo kao Božju poruku da On ne prihvaća žrtvu za svoje Kraljevstvo ako osoba nije u miru s drugima i ako nije oprostila. Tako nas je biskup sve pozvao da uđemo u otajstvo opraštanja iz srca i da to činimo svakodnevno – i do sedamdeset puta sedam puta.

Župnik Botinca Berdik zahvalio je biskupu na dolasku i lijepoj poruci opraštanja, rekavši kako je plod takvog snažnog oprosta sam sv. Pavao koji je svjedočio Stjepanovoj mučeničkoj smrti. Biskup Križić zahvalio je na pozivu uz komentar kako su ponekad manje i punije crkve, poput botinečke, puno više ispunjene ljubavlju iako su tijesne.