Biskup Križić u Crnom Kalu krstio šesto dijete obitelji Nekić

Prije početka misnoga slavlja župnik don Anđelko Kaćunko pozdravio je sve vjernike u dupkom ispunjenoj crkvi, kao i one koji su zbog malog prostora morali ostati vani, naglasivši zajedničku četverostruku radost toga susreta: slavlje „Ivanje”– svetkovine zaštitnika mjesta, prve pričesti, četrdesetu obljetnicu svojega svećeničkoga ređenja te izniman događaj, jedinstven i rijedak u Gospićko-senjskoj biskupiji: krštenje šestoga djeteta. Upravo radi toga slavlja u Kal je došao biskup Križić, kojega je župnik pozdravio uime svih vjernika te sve podsjetio da je biskup i prošle godine, u travnju, bio u Kalu radi krštenja Marte, petoga djeteta obitelji Nekić. Uvodeći u misno slavlje, u kojem je u koncelebraciji bio također kancelar i biskupov tajnik preč. Mišel Grgurić, biskup je izrazio veliku radost zbog dolaska u Kal već treći put u četrnaest mjeseci, što nisu doživjele ni mnogo veće župe, jer je mjesto obišao i nedavno tijekom vizitacije Otočkoga dekanata.

U propovijedi, govoreći o veličini i životu sv. Ivana Krstitelja, biskup je posebno istaknuo zgodu kada najodgovorniji u društvu šalju Ivanu svoju delegaciju koja dolazi s pitanjem: „Tko si ti?” Zanima ih je li on Ilija, ili možda Mesija koji treba doći, ili je neki od velikih starodrevnih proroka koji je uskrsnuo. Ali, Ivan na sva pitanja odgovara niječno, a potom sebe definira kao glas koji viče u pustinji: „Pripravite put Gospodinu!” Tako Ivan, naveo je biskup, sebe stavlja u drugi plan, a u prvi plan Isusa i želi da se svi usmjere prema Isusu. „Ovdje se očituje sva Ivanova veličina: on se maksimalno ponizio sa željom da što više istakne Isusa. Zbog toga će ga Isus nazvati najvećim od sviju koji su rođeni od žene. Ovdje također vidimo kako se Božji kriteriji razlikuju od naših: u Božjim očima je velik onaj koji se znade poniziti, onaj tko je skroman. Zato je Isus sebe definirao kao slugu, a Marija se proglašava ‘sluškinjom’ Gospodnjom. To se jasno iščitava iz Isusova proglasa Blaženstava na gori gdje se jasno vidi koje kategorije osoba Bog proglašava blaženima (Mt 5,1-11).”

Nažalost, ljudska logika danas se tome najčešće smije. Za čovjeka našeg vremena veliki su oni koji imaju mnogo novca, koji su bogati, oni koji imaju političku moć i koji vladaju, naglasio je biskup Križić te posvijestio kako pitanje delegacije moćnika Ivanu: „Tko si ti?” pokazuje kako njih zanima samo je li Ivan „neka veličina do koje treba držati i od koga se može nešto dobiti, imati koristi. Ako on to nije, treba ga jednostavno ignorirati. Nažalost, to je ono što i danas mnoge ljude najviše zanima. Ako je netko ‘veličina’ i od njega se može imati neke koristi, onda se oko njega oblijeće, njemu se ulaguju, njemu laskaju pokazujući na izvan neizmjerno poštovanje, itd. Međutim, prema drugoj osobi koja je skromnijeg stanja, koja ne zauzima neko uvaženo mjesto u društvu, bez obzira što može biti fina, poštena, dobra, požrtvovna i velikodušna… najčešće je stav ignoriranja. Mnogi zbog toga proživljavaju određeni kompleks kada nemaju nekih titula s kojima bi se predstavili pa onda i povjeruju da ne vrijede ništa. A Ivan Krstitelj bez ikakvog kompleksa, naprotiv radosno, izjavljuje da on nije ništa, da nije dostojan činiti niti ono što su u tom vremenu radili robovi. Ivan je svjestan da je njegova najveća vrijednost ono što on nosi u sebi i da je sve drugo lažna vrijednost.”

U nastavku propovijedi biskup je naveo i zgodu kada Isus susreće dvojicu Ivanovih učenika koji su pošli za njim, ali on im ne kaže: „Tko ste vi?”, nego ih pita: „Što tražite?” (usp. Iv 1,35-38). To pitanje: „Što tražite?”, protumačio je mons. Križić, „označava želju da se osobi nešto dade, da joj se iziđe u susret, da joj se pomogne naći ono što traži. Isus pita s namjerom da nešto dade, a ne da profitira. Ivana Krstitelja su prepoznali kao vjerodostojna upravo zbog njegove skromnosti, poniznosti, jednostavnosti. To su bile kvalitete kojima je privlačio. Njega zbog toga poštuje čak i krvoločni Herod, ali ga se zbog te njegove autentičnosti također boji, jer otkriva da on nema ništa od tih Ivanovih kvaliteta pa se vjerojatno uplašio i samoga sebe. Ivan je bio čovjek pun Božjeg Duha. Kada Marija pohađa Elizabetu, kaže evanđelist da se Elizabeta napuni Duhom Svetim i osjeti da joj je zaigralo dijete u utrobi. Dakle, Duh Sveti bio je snaga koja je nosila Ivanov život od početku i ruka je Gospodnja stalno bila s njime.”

Na kraju propovijedi biskup je podsjetio kako će u toj misi jedno dijete po sakramentu krštenja primiti milost božanskog života. „Jako je važno da dijete tu milost sačuva kroz cijeli svoj život. Mi ćemo moliti za to. Molit ćemo da dragi Bog pomogne također roditeljima i kumovima ovoga djeteta da ono preko njih bolje upozna Boga i ostane fino Božje dijete i onda kada odraste i postane posve neovisno”, rekao je biskup, naglasivši da roditelji djetetu ne daju samo tjelesni nego i duhovni život, jer mu kroz odgoj prenose i dar svoje vjere, te je zaključio s nadom da će im to njihovo dijete uvijek biti na tome zahvalno.

Na kraju misnoga slavlja, na kojemu je pjevanje vodio kompoljski župni zbor s Glorijom Kranjčević za orguljama, župnik don Anđelko čestitao je obitelji Nekić na dvostrukom slavlju te im zahvalio što su novim životom obogatili ne samo svoju obitelj, nego također župu Vratnik, ali i hrvatski narod koji, kako je naglasio, ubrzano izumire. Zahvalio je svima koji su pridonijeli organiziranju toga slavlja, a posebnu je pohvalu izrekao gradonačelniku Senja – istaknuvši da to ne povezuje s politikom, nego isključivo s primjernom brigom za one koji su mu povjereni – koji s posebnom skrbi gleda na župu Vratnik pa je nedavno obnovljeno krovište i stavljen novi pokrov crkve u Kalu, a i cijelo je mjesto uređeno. Na kraju je župnik zahvalio biskupu za trud i dolazak u mali Kal, koji po prometnoj izolaciji izgleda kao da je u nekoj dalekoj pustinji, te predložio da se, poput organiziranog moljenja u Godini duhovnih zvanja, upriliči i „molitva za život”, kao i biskupijski godišnji susret obitelji s četvero i više djece.

Na kraju euharistijskoga slavlja, prije blagoslova i otpusta, biskup Križić također je uputio čestitku i zahvalu obitelji Nekić te izrazio želju da zbog istoga razloga češće dođe u mnoge župe u svojoj biskupiji pa i u Kal ponovno. Poseban blagoslov uputio je djeci, koja su u tome mjestu doista brojna, zaželjevši da budu čestiti ljudi, uspješno se školuju i potom vrate u svoje mjesto te ga učine uspješnijim i bogatim novim obiteljima. Ujedno je župniku don Anđelku čestitao svećenički jubilej, zaželjevši da zajedno dočekaju i pedesetu obljetnicu.

Poslije mise pred crkvom je nastavljeno tradicionalno druženje uz pjesmu, kolače, piće i razgovor, u kojem se i biskup zadržao, a potom je kratko pohodio dom obitelji Nekić te blagoslovio njihovo slavlje i druženje u novouređenom prostoru stare obiteljske kuće.