Lanišće, (IKA) – U župnoj crkvi Sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile u Lanišću o 66. obljetnici mučeničke smrti sluge Božjega Miroslava Bulešića euharistijsko slavlje u nedjelju 25. kolovoza predvodio je porečko-pulski biskup Dražen Kutleša. Na početku mise predvoditelj slavlja podsjetio je na Bulešićevo geslo “Moja osveta je oprost” te istaknuo kako to može biti i naše geslo, jer “koliko smo puta povrijeđeni, pa tražimo ili ne tražimo oproštenje, no svi želimo da nam drugi daju oproštenje”.
U homiliji, biskup Kutleša rekao je kako se “ovdje nalazimo na svetom mjestu, gdje je jedan mladi svećenik prije 66 godina mučki ubijen. Sluga Božji, budući blaženik, ne želi nikakve osvete, on jednostavno svima oprašta za sve ono što su mu prijetili, što je doživio. I upravo ta veličina dovela ga je do toga da će postati blaženik, a nadamo se i svetac”. Podsjećajući na sklapanje paktova 23. kolovoza 1939. godine, istaknuo je kako se mi danas upravo na taj dan sjećamo svega onoga što su ti režimi učinili u prošlom stoljeću svim narodima u Europi, pa tako i našem hrvatskom narodu. A upravo, sluga Božji Miroslav Bulešić trpio je od fašizma, trpio je i od nacizma, i na kraju bio ubijen od komunističkog režima, podsjetio je biskup.
Ako pogledamo u život sluge Božjega Miroslava Bulešića, vidimo za čime je išao, za čim težio i što je želio postići. Bio je svjestan da svaki vjernik, a posebno onaj koji živi kršćanski život, treba imati i pokazati vjernost Isusu Kristu. Upravo trenuci progonstva, muke, teškog življenja su trenuci kada treba pokazati vjernost, i kada treba posvjedočiti svoju vjeru za Isusa Krista. Miroslav Bulešić svoju je vjeru posvjedočio na najbolji mogući način, rekao je propovjednik, te istaknuo kako je i nama upućen poziv da svjedočimo našu vjeru.
Priznajemo li se vjernicima samo kada ta vjera nije u opasnosti i povlačimo li se kada dolaze neprilike, progoni, upitao je biskup i u tom duhu uputio na primjer budućeg blaženika koji svoju vjeru nije nikada htio zanijekati, pa ni pod cijenu života.
Nije svatko pozvan na mučeništvo, ali smo pozvani svojim životom svjedočiti. Svaki čovjek u svom životu ima različite ciljeve i prema njima usmjerava svoj život. Svatko tko kreće na svoj put, zna svoj cilj, a tko ga ne zna, lutat će. Različiti su putovi i putokazi koji nam govore kamo ići, i često smo naivni i usmjeravamo se prema putokazima koje drugi žele, a ne mi. Pravi vjernik uvijek pred sobom ima jedan pravi cilj: vječno nebesko kraljevstvo. Znamo da smo ovdje na zemlji hodočasnici, i da na kraju puta moramo Bogu polagati račune za ono što smo činili, rekao je biskup Kutleša.
Istaknuo je kako je budući blaženik vrlo mlad shvatio bit života. Ako pogledamo što je život “jedno konstantno umiranje”, od početka kada se rodimo svaki trenutak smo sve bliži i bliži smrti, ali mi te stvari ne shvaćamo, ili ih ne želimo shvatiti ili nam je možda lakše živjeti tako zanoseći se nekim idejama i nekim različitim mislima. Blaženik je to shvatio i išao je ususret životu. Treba u životu imati principe, a radi tih principa se i umire, naglasio je biskup, te istaknuo kako je Miroslav Bulešić znao najbolje iskoristiti svoj trenutak i pokazati nama kako i gdje treba ići i za što treba položiti svoj život. Ne za one prolazne vrednote ovoga svijeta, nego za neprolazne vrednote onoga drugoga svijeta. Živjeti pošteno i dostojno čovjeka. Isto tako svjesni smo u Crkvi kada čovjek najviše trpi da je Bog tada i najviše uz njega, jer upravo tada kroz njega progovara Duh Sveti. Možda i vi kad vam je bilo najteže, kad vam je netko umro, kad ste doživjeli neki poraz, osjetite Božju prisutnost i želite i znate moliti se Bogu za onu utjehu koju vam je Bog dao, tu utjehu koju vam nijedna osoba na ovom svijetu ne može dati. I upravo budući blaženik imao je pratnju Božju, ali tu pratnju je zaslužio moleći svaki dan vjerno i tako pokazujući u svojim dnevnicima da je bio pobožna duša.
Na kraju homilije biskup Kutleša je istaknuo kako se možda pitamo zašto progonstva, mučeništva. No, toga je bilo od početka prve Crkve, i bit će uvijek u čovječanstvu. Mnogi se pitaju zašto je trebalo da jedan mladi svećenik podnese žrtvu, ali u Crkvi će biti svega toga zato jer je Crkva savjest društva. I Crkva će uvijek govoriti, i ne samo to, ona mora govoriti što je dobro, što je zlo. Nekima se to neće sviđati, neće to prihvaćati, ali Crkva mora govoriti, jer ako ne govori iznevjerit će svoju misiju koju joj je povjerio Isus Krist, poručio je biskup Kutleša.
Po završetku misnog slavlja mladi iz Lanišća izveli su recital “Oče budi volja tvoja” koji je napisao sl. Božji fra Ivo Peran, a koji prikazuje nekoliko znakovitih scena iz života Miroslava Bulešića.
Završni dio recitala odigrao se ispred novopostavljene biste sl. Božjeg Miroslava Bulešića koju je ordinarij Kutleša nakon toga blagoslovio. Bistu u bronci prilozima su financirali žitelji Lanišća kao i Lanišćani raseljeni diljem svijeta. Autor biste, akademski kipar Tomislav Kršnjavi iz Zagreba, osobno je nazočio blagoslovu biste. “Nastojao sam prikazati radost i ljepotu Mirove duše, jer sam, čitajući o njemu i njegove zapise, shvatio kako je bio upravo ‘posuda milosti’. Mirov lik ima upućen pogled prema dolje kako bi svatko tko mu se približi mogao zajedno s njim ponizno reći ‘Oče budi volja tvoja'”, istaknuo je Kršnjavi. Pročitan je i tekst koji stoji na postolju: “Sluga Božji Miroslav Bulešić, svećenik – mučenik, 1920. – 1947. u Godini vjere 2013. Postavi župa Lanišće, raseljeni župljani i štovatelji.”
Župnik Dalibor Pilekić zahvalio je svima koji su pomogli u organizaciji i realizaciji proslave “Dani mučeništva Miroslava Bulešića”. Izrekao je nadu da će duhovna obnova svih navesti na dublje zajedništvo s Bogom, te je zaželio da blagoslov mučenika bude nad svima nama. Općina Lanišće pokazala se dobrim domaćinom počastivši sve prisutne ručkom.
Događanje je zaključeno tradicionalnom laniškom svečanom Velom večernjom u izvedbi vlč. dr. Josipa Grpca i Laniškoga crkvenog zbora kojim je ravnao buzetski dekan preč. Mario Žmak. Tom je prigodom Vela večernja zvučala još veličanstvenije nego inače, jer su, znajući za tu jedinstvenu proslavu, mnogi Lanišćani raseljeni diljem svijeta svoj dolazak planirali upravo za taj period, te su se naravno priključili crkvenom zboru i otpjevali Večernju “još originalnije”, upravo prema sjećanju, neki, i od prije mnogo godina. U Lanišću se je, zahvaljujući pjevačima crkvenog zbora, sačuvala bogata baština vrlo starih pučkih crkvenih napjeva, od čega su najpoznatije laniška “Vela večernja” i “Laniška misa” ili kako je mještani zovu “Stara maša”.
Lanišće, sjedište jedne od prostorno najvećih istarskih općina, ali sa svojih stotinjak stanovnika neveliko mjestašce na obrocima Ćićarije podno planine Orljak, desetljećima je bilo obilježeno pogibijom mladog svećenika. Sada, 66 godina nakon “krvave krizme” dok fama martyrii sluge Božjeg Miroslava Bulešića biva okrunjena beatifikacijom, istina o patnjama koje su žitelji Lanišća podnijeli slijedom tih nemilih zbivanja dopire do javnosti, pa je to barem jedna simbolična zadovoljština za propadanje i raseljavanje koje je to mjesto u kratko vrijeme dovelo sa preko 1000 na tek stotinjak žitelja. No, unatoč tome, Lanišće je u nekoliko desetljeća iznjedrilo čak sedam svećeničkih zvanja.