Uz gvardijana samostana fra Antu Garića i druge svećenike, u slavlju su sudjelovali i brojni vjernici hodočasnici, a liturgijsko pjevanje predvodili su članovi klape Gaštadi.

Na početku slavlja biskup Martinović je podsjetio da su se vjernici stoljećima okupljali na ovome mjestu kako bi iskazali štovanje Gospi od Anđela i molili njezin zagovor. Uvodeći nazočne vjernike u misno slavlje rekao je da je zajedništvo s Bogom u otajstvu euharistije nevidljivo i nedokučivo te ih je pozvao da s povjerenjem predaju Gospodinu po njegovoj Majci svoje prošnje, molitve i nakane i sve ono što nose u svom srcu.

U prigodnoj homiliji požeški biskup je kazao kako u ljudskom životu postoje trenuci koji su nezaboravni, važni i dragocjeni, a to su na poseban način trenuci iskustva susreta s Bogom. Pozvao je sudionike slavlja da zajednički promišljaju o tim iskustvima promatrajući primjere Blažene Djevice Marije, sv. Franje i događaja naviještenih u svetopisamskim tekstovima.

Osvrnuo se potom na evanđeoski ulomak u kojem je anđeo Gabrijel pohodio Djevicu Mariju i navijestio joj da će postati Majka Sina Božjega. „U pozdravu ‘Zdravo milosti puna’ otkrivamo ne samo ljepotu pozdrava, nego i dubinu pozdrava iz kojega će se poslije ostvariti ono što mi u vjeri ispovijedamo, da je Marija majka Sina Božjega, Bogorodica, ali i naša nebeska majka. Možemo s pravom na nju primijeniti riječi iz Knjige Sirahove i reći Marija – majka najljepše ljubavi. Bog joj je nadasve dao da je milosti puna. Ta milost se u njoj nastanila jer ju je ona prihvatila. U njenom životu se milost trajno ostvarivala i zato je Marija postala uzor svima nama, da surađujemo s Božjom milošću koja nam se posebno daruje u svetim sakramentima“, poručio je biskup pozivajući vjernike da nasljeduju Mariju i u vjeri ostanu povezani s njom te slijede njezin primjer.

Potom je približio vjernicima lik sv. Franje koji je kao mladić iz Asiza doživio obraćenje, a na početku obraćeničkog životnog puta u crkvi sv. Damjana „s križa je čuo Kristov glas i na njegov upit: ‘Što želiš Gospodine da učinim?’ odgovor je bio: ‘Franjo, idi popravi moju Crkvu koja se ruši.’ Budući da je sv. Franjo to doslovno shvatio, počeo je u okolici Asiza popravljati stare i ruševne crkve: sv. Petra, sv. Damjana te malu zapuštenu crkvu Gospe od Anđela – Porcijunkulu.

Jednom je prilikom u Porcijunkuli slušao riječi evanđelja o poslanju apostola i naviještanju Kraljevstva Božjeg koje mu nisu bile potpuno jasne pa je nakon mise tražio da mu svećenik pojasni. I kad mu je svećenik protumačio Franjo je rekao: ‘To je ono što želim, to je ono što tražim, to je ono za čim svim srcem čeznem, to je smisao mojega života, naviještati Kraljevstvo Božje.’ To je temelj njegovog života i poziva. Oko Porcijunkule, crkve Gospe od Anđela, nastanio se zahvaljujući dobroti benediktinaca koji su mu darovali tu crkvu da može biti u njoj i slaviti Gospodina. Ta crkvica bila mu je posebno draga jer je tu doživio Kristovu ljepotu i na poseban način puninu milosti Gospodnje. Ona je bila za njega sveto mjesto Kristova prebivališta i njegove Majke lijepe ljubavi“, rekao je mons. Martinović te nadodao kako je upravo u toj crkvi sv. Franjo okupio prvu braću i tu je početak prvoga Reda, ali i početak Reda sestara klarisa te je na kraju u istoj crkvi predao dušu Gospodinu.

Podsjetio je potom vjernike na posebnost crkve Gospe od Anđela koja se odnosi na privilegiju potpunog oprosta. „Sv. Franjo je 1216. godine u jednom viđenju iznad oltara ugledao Krista obasjana u potpunoj svjetlosti, a s desne mu je bila Blažena Djevica Marija okružena mnoštvom anđela. Poklonio se u šutnji Gospodinu, a oni su ga upitali: ‘Franjo, što želiš za spasenje duša?’ Odgovorio je: ‘Želim da svi koji posjete ovu crkvu, pokaju se i ispovjede dobiju potpuni oprost svih grijeha.’ – ‘Puno tražiš, brate Franjo!’, bio je odgovor, ali ipak zahvaljujući njegovoj poniznosti, Gospodin mu je to obećao uz poruku da traži od pape dozvolu. Nakon papinog dopuštenja sutradan je pred biskupom, narodom i braćom rekao: ‘Braćo moja, sve vas želim dovesti u raj.’

To je ono što je sv. Franjo želio i što želi Krist Gospodin, da nas po svojoj milosti i ljubavi dovede u svoje zajedništvo, u kraljevstvo nebesko. Potpuni oprost koji se daje na današnji dan ima svoj cilj i smisao da nas taj dar Božje ljubavi obnovi u vjeri i milosti, da nam Gospodin oprosti grijehe i uđemo u još veće zajedništvo s Gospodinom, da se obratimo, da budemo povezani s drugim ljudima, sa živima i pokojnima“, poručio je propovjednik.

Podsjetio je vjernike da se u samostanskoj crkvi na Glavotoku već pet i pol stoljeća nastanjuje i ostvaruje milost Gospodnja kroz život i djelovanje franjevaca trećoredaca, kroz štovanje Blažene Djevice Marije i tajnu euharistije. „Ovdje je Marija kao Zvijezda mora u svim burama i olujama pratila one koji su ovdje živjeli, koji su kao vjernici ovdje hodočastili tražeći milost, zagovor i zaštitu. I danas, ovaj trenutak slavlja Gospe od Anđela je za nas trenutak milosti, punine milosti. Nema veće punine milosti u našem životu od euharistije. Euharistija je najveća milost koju nam je Bog po Marijinom prihvaćanju anđelove riječi, po utjelovljenju njezina Sina dao i koja se nastavlja darivati u ovoj i u svakoj crkvi“, zaključio je biskup te pozvao sudionike misnog slavlja da zahvale Gospodinu za taj dar milosti darovan u otajstvu euharistije.

Još im je kazao kako je uz Božju milost potrebna i čovjekova suradnja što se najbolje vidi u primjeru i životu Djevice Marije. „Marija nam je uzor koji trebamo slijediti. Vjerovati poput nje i do smrti ostati vjerni Gospodinu. To je put koji je ona ostvarila, to je put koji su sv. Franjo i toliki sveci ostvarili upravo zato što su slijedili Marijin uzor vjere Gospodinu. Neka se to i u nama ostvari sada i u svakom trenutku našeg života“, zaključio je biskup Martinović.

Nakon popričesne molitve nazočnima se obratio gvardijan fra Anto Garić. Zahvalio je predslavitelju, svim sudionicima i hodočasnicima, a napose onima koji su pomogli u pripravi slavlja. Okupljeni vjernici su se potom uputili u luku ispred samostanske crkve gdje je biskup Martinović predvodio obred blagoslova barki i brodica. Na svršetku slavlja je zahvalio gvardijanu na pozivu naglasivši da je kao subrat i fratar htio iskazati poštovanje tom samostanu i svetom mjestu gdje fratri već više od 550 godina djeluju kao pokornici, oslonjeni na Gospodina, služeći njemu, Crkvi i narodu te štujući njegovu Majku Mariju. Još jednom je povjerio sve nazočne vjernike zagovoru i zaštiti Gospe od Anđela te je na sve zazvao Božji blagoslov.