Koncelebrirali su domaći župnik vlč. Petar Šporčić, zatim Josipov ujak vlč. Željko Faltak, župnik zagrebačke župe Trnje, te kancelar i biskupov tajnik vlč. Mišel Grgurić. Uz oltar su posluživali bogoslov Marko Butković te ministranti – Josipova braća i sestre.

U homiliji je biskup Marko istaknuo kako Bog nikoga ne isključuje, već svakome daje priliku da iz bilo koje situacije „uskrsne“. Osvrnuo se na Isusov dolazak na objed u kuću farizeja, gdje svi traže prva mjesta, što je slika i današnjeg društva. „Koliki karijeristi, borbe za pozicije, ratovi zbog oholosti! ‘Ništa nije toliko rašireno kao oholost’, kaže Lanza del Vasto, a G. De Luca nadodaje: ‘Što smo bolji, to je veća kušnja oholosti’“, rekao je biskup.

Naglasio je da Isus preokreće ljudsku logiku: najveći pred Bogom je onaj koji se učini malenim.

„Sjećam se kada sam prvi put posjetio Lurd. Djevica se ukazala Bernardici, djevojčici iz siromašne obitelji koja je živjela u napuštenoj zatvorskoj ćeliji. Bila je posljednja u društvu – a odabrana od Neba.“

Biskup je istaknuo da poniznost ne znači bijeg od odgovornosti, nego oslobođenost od potrebe za ljudskim priznanjima: „Pred Bogom smo ono što jesmo – i ništa više. Poniznost je put slobode“, rekao je.

Govoreći o Kristovoj pouci iz evanđelja, poručio je: „Isus kaže: kad priređuješ gozbu, pozovi one koji ti ne mogu uzvratiti. Ponizan čovjek služi, daje i ne očekuje ništa. Moć služenja je već nagrada. Kada bi svi bili ponizni – imali bismo sretniji svijet i Crkvu koja svijetli.“

Na kraju misnog slavlja riječ zahvale uputio je župnik Petar Šporčić, koji je izrazio radost zbog biskupovog prvog pohoda župi te zahvalio Bogu na daru malog Josipa. Istaknuo je kako je danas rijetkost da jedna obitelj ima osmero djece, ne samo na području Gospićko-senjske biskupije, već i šire u Hrvatskoj.