Biskup je na početku istaknuo kako je to hodočašće „susret vjere, molitve i radosnog zajedništva s braćom i sestrama u vjeri. Dovelo nas je ovamo, i ovog puta, naše srce, naša želja i potreba doći Majci Božjoj. To naše srce je danas ovdje posebno otvoreno, ono u sebi ovamo donosi potrebe i nakane za zdravlje i svako dobro duše i tijela nas samih, naših obitelji i mnogih drugih ljudi te za više pravde i mira u svijetu. Naše se srce želi danas ovdje skrušiti, i pokajati, zahvaljivati i slušati Boga i njegovu riječ onako kako je to činila Majka Božja Marija“.

„I ove smo godine ponovno sabrani – na ovu drugu nedjelju mjeseca listopada – ovdje u Marijinu svetištu u Hreljićima. I došli smo ne tek kao obični izletnici nego upravo kao hodočasnici koji po molitvi i pjesmi, po slušanju i pristupu sakramentima, pa i nošeni molitvom pjesmom svih ovdje okupljenih, žele doživjeti blizinu Marije, Majke Crkve, duhovne majke svih nas, i po njoj – svakako – blizinu Božju“, istaknuo je mons. Milovan.

„Marijin nas lijepi kip ovdje kod oltara živo podsjeća da je ona duhovno, ali stvarno, ovdje s nama. Njoj želimo ponovno preporučiti svoj život i svoju dušu srce, svoje obitelji i prijatelje, našu Crkvu i sav naš nemirni svijet. Kad Mariji nešto iskreno i s vjerom preporučimo, sigurni smo da je to u najboljim rukama, jer Marija to prinosi svome Sinu, našem Spasitelju. Zato pred Mariju uvijek dolazimo otvoreno i iskreno, s povjerenjem i pouzdanjem. Pred njom ne moramo glumiti jer je ona Majka Crkve i svih nas. S velikom ljubavlju i suosjećanjem brine se za svakoga od nas. Smijemo joj stoga u najjednostavnijoj molitvi sve reći: i svoja lutanja i tvrdo srce, svoje rane tijela i duše, svoje muke i zabrinutosti za naše obitelji i djecu, starije i bolesne. Jer ona je – kako je u litanijama i zazivamo – Utočište grešnika, Tješiteljica žalosnih, Pomoćnica kršćana“, rekao je biskup.

„U ovoj se crkvi, znamo, Djevica Marija časti baš pod naslovom „Majka Božja od Zdravlja“. Očito je kršćanima, i nekada i danas, jako drago zazivati Mariju pod tim naslovom. Zazivamo je rado kao „Zdravlje bolesnih“. I samorazumljivo je da kao vjernici, moleći za razne svoje potrebe i nakane, posebno želimo moliti baš za zdravlje, koje nam je svima tako važno, rekli bismo čak prevažno za naš svagdanji život i rad, za naše dnevno funkcioniranje i nošenje svih naših odgovornosti. A svi koji smo bili na hodočašću u velikom marijanskom svetištu u Lurdu, mogli smo se osvjedočiti kako tamo, uz nebojene druge vjernike, dolaze upravo hodočašća bolesnika, posebnim vlakovima, uz pratnju medicinskog osoblja. U Lurdu je, uz sve druge manifestacije vjere i pobožnosti, posebno dirljivo vidjeti procesije s bolesnicima. Poznato je da su se u Lurdu, sve od Marijinih ukazanja 1858., do danas, dogodila nebrojena čudesna ozdravljenja i stalno se i dalje događaju. Posebna liječnička komisija svaki takav slučaj pomno ispituje i potvrđuje. Ipak, jasno, da najveća većina bolesnika koji dolaze u Lurd, ili druga svetišta, fizički ne ozdravlja. Ipak, nisu razočarani… Naprotiv, po molitvi na hodočašću dobivaju novu snagu i ohrabrenje, zajedno s vjerom, pouzdanjem i predanjem Bogu za strpljivo nošenje svoga životnoga križa“, napomenuo je mons. Milovan, dodavši: „Zanimljivo je svakako kako takvi brojni bolesnici, i u Lurdu i drugdje, snagom vjere i molitve, mogu – u srcu i na licu – imati mir, vedrinu i životnu radost, unatoč svojem hendikepu. Dok mnogi, inače fizički zdravi, često pate od depresija, besmisla, izgubljenosti, pa i očaja.“

Crkva propovijeda da uz čudesa koja je činio Isus ili se događaju tijekom povijesti Crkve – u Lurdu ili drugdje, a ona su uvijek plod molitve i velike vjere, za sada postoji redoviti tijek Božje Providnosti, kada mnoge bolesti i nevolje, treba strpljivo nositi. I na tom se području događaju čudesa ustrajne strpljivosti u podnošenju vlastitih križeva, istaknuo je biskup.

„A Isus je došao prvenstveno obnoviti čovjeka duhovno, ozdraviti ga u duši: donijeti mu smisao, nadu, oproštenje i približiti ga njegovu Stvoritelju. Vratiti čovjeka njemu samome od svih njegovih izgubljenosti, otuđenosti i lutanja. Osloboditi čovjeka od bolesti duha i duše, od njegove infantilnosti i iluzije, varke da je sreća u materijalizmu, hedonizmu, neograničenoj slobodi i neodgovornosti, moralnom relativizmu… Došao je vratiti čovjeka njemu samome, naučiti ga slušanju vlastite savjesti, a ne bježanju od nje, jer to je uvijek nutarnje nasilje nad svojim duhom i srcem, otvoriti mu oči za Boga, Oca koji je sama ljubav i koji nije daleko ni od koga od nas, te koji nam se očituje i po čudesima prirode oko nas, i po glasu savjesti u nama, a najviše po objavi koju nam je donio njegov Sin Isus, rođen, umro i uskrsnuo za naše spasenje“, rekao je biskup Milovan.

„Zato doći danas na hodočašće u crkvu Majke Božje od Zdravlja, ili doći u neku drugu crkvu, znači otvoriti dušu, srce i savjest Bogu, iskreno čuti Boga i njegovu riječ, doživjeti u molitvi da nam je On – osobito po dobroti Majke Božje – bliz, dobar, milosrdan i da nas uvijek iznova poziva graditi naše živote na čvrstom temelju istine, poštenja, dobrote, opraštanja, pomirenja – kako u našim obiteljima tako i sa svim ljudima… Hodočašće je uvijek mali duhovni pomak na bolje. Zato su naša, i velika i mala hodočasnička mjesta (gdje se moli, sluša se evanđelje, susreće Boga u ispovijedi i pričesti, doživljava radosno zajedništvo braće i setara u vjeri) ta su mjesta zapravo velika lječilišta duša, mjesta duhovnog ozdravljenja, mjesta ohrabrenja i jačanja za naše svagdanje služenje Bogu i čovjeku“, pojasnio je propovjednik.

Zatim se osvrnuo na važnost zahvalnosti, koja „nažalost i rijetka kod ljudi.“ A zahvalnost je najplemenitija krepost, znak veličine duše koja je osjetljiva za dar, dirnuta dobročinstvom… Ozdravljeni Samarijanac kliče Isusu i ispovijeda vjeru. A ostala desetorica? Njima je normalno da su ozdravili i samo se žure dobiti potvrdu od svećenika da se mogu ponovno uključiti u društvo zdravih.

Biskup je upozorio kako i mi toliko toga primamo od Boga i ljudi i to nam je normalno. Ako se i sjetimo Boga to je često kao trgovina. Ako nešto nije u redu, odmah se bunim protiv njega. Nismo li često slični onoj devetorici gubavaca koji nisu smatrali potrebnim zahvaliti? „A sve što imamo i jesmo, zapravo je dar: zrak koji dišemo, sunce koje nas grije, priroda oko nas, život, obitelj, prijatelji, zdravlje… Pa duhovni darovi: svjetlo vjere, sigurnost nade, dar oproštenja. Prigovaramo radi sitnica a zaboravljamo da je sve zapravo milost odozgo, dar Oca s nebesa… Lijepo je na Trsatu proći dvoranom zavjetnih darova: kolike dragocjene slike i zavjetni darovi kao znak zahvalnosti Majci Božjoj za spas u morskoj oluji, u nesreći na cesti, u čudesnom ozdravljenju. – Lijepo je da naši školarci sad na jesen imaju Dan zahvalnosti za plodove prirode. – Da i ne spominjemo osobito blagdan Majke Božje Snježne, 5. kolovoza, Dan domovinske zahvalnosti…“

„Mi zapravo plivamo u darovima Božjim. I zato je normalno, kako jedan naš stariji svećenik voli ponavljati, uvijek reći: „Hvala Bogu i dobrim ljudima.“ Zahvaliti osobito nedjeljnom misom. Jer i sama nedjeljna misa je nadasve zahvala Bogu. Riječ euharistija i znači – zahvala. U evanđelju je jedan od desetorice zahvalio. Ima li nas u našim crkvama nedjeljom bar 10 posto župljana, da i u svoje ime i uime bližnjih zahvaljujemo? Naš jedini dug Bogu zapravo je zahvala. – Možda je danas televizija preuzela mjesto večernje molitve u obitelji. Ipak, učimo se, braćo i sestre, završiti svaki svoj dan zahvalom Bogu. Lijepa je riječ: „Neka ti je molitva ključ jutra i kračun večeri.“ A tako i nedjeljna misa, koja je zahvala za protekli tjedan i preporuka za novi tjedan. A neka i današnje naše hodočašće ima tu crtu: ne samo moliti za potrebe nego i trajno zahvaljivati.“

„Na hodočašću smo kod Majke Božje od Zdravlja. S kojom god smo potrebom došli na ovo hodočašće; s kojim se problemima moramo u svom svakidašnjem životu suočavati; koja god nas bol pritiskala – neka po zagovoru Majke Božje, naše srce danas bude prosvjetljeno i učvršćeno vjerom i nadom; ojačano mirom i dobrom voljom; utješeno milošću – te naš život bude svjedočanstvo za Boga koji je živ u nama, u Crkvi i u svijetu. I nama su danas upućene Isusove riječi iz evanđelja: „Vjera te tvoja spasila. Idi u miru“, zaključio je mons. Milovan.

Prije završnog blagoslova održana je tradicionalna procesija s kipom Majke Božje oko crkve i groblja, a po povratku ispred crkve, svi su okupljeni, predvođeni biskupom, izmolili molitvu Majci Božjoj od zdravlja.