Zagreb, (IKA) – Sva nedjela u vezi s Caritasovim domom u Brezovici, o kojima u posljednje vrijeme izvješćuju mediji, najoštrije osuđujem kao što ta ista djela zaslužuju istu osudu da su se dogodila u bilo kojoj drugoj sredini, izjavio je zagrebački pomoćni biskup Josip Mrzljak, zadužen za nadbiskupijski Caritas, komentirajući “slučaj Brezovica” za novi broj Glasa Koncila (3. srpnja).

Ističući da je jedna od bitnih uloga Crkve i kršćanske vjere u ovim našim vremenima promicati i braniti ljudski život, dostojanstvo svake ljudske osobe, okoliš i sve ono što čovjeka može obraniti od sve većih ugroza samoga ljudskog opstanka, biskup je ukazao da svako ugrožavanje ljudskoga dostojanstva djeteta, dječaka ili djevojčice, osobe s invaliditetom bez obzira na dob, mladića i djevojke, supruge i supruga, starca i starice, zaslužuje i zahtijeva odlučnu osudu. Ukazujući da je strahovit zločin svoditi ikojeg čovjeka na puko sredstvo zadovoljenja spolne pohote i da je danas javnost veoma senzibilizirana na pojave kad su žrtve spolne pohote djeca, što je ispravno i potrebno, biskup je upozorio da to nije i dosta, jer ta ista javnost uglavnom ne želi priznati pravo začetog djeteta na rođenje, na život. Štoviše, počevši od zakonskih odredaba do medijskih promidžaba, dopušta se, a katkad i potiče, aktivno uklanjanje i prekidanje začetoga ljudskog života, promiče se spolni nemoral i nastranosti, a za reklamu se koriste dječji likovi, prokomentirao je.

“Veoma žalim ako je u dosadašnjem djelovanju doma u Brezovici pred više godina, kako se sada čini – a vjerujem da će se otkriti cjelovita istina – došlo do tako strašno teških povreda dostojanstva nekolicine štićenika. Iskreno ljudski i kršćanski suosjećam sa svim onim štićenicima koji bi bili žrtve. Veoma žalim i počinitelje takvih nedjela i mislim da bi oni, ako im se nedjela dokažu, za njih morali odgovarati i biti kažnjeni. Naši zatvori zapravo se službeno zovu kazneno-popravni domovi, što znači da im je svrha pomoći ljudima koji su se ogriješili o moral i zakon da se poprave, a to je i briga Crkve”, izjavio je za Glas Koncila biskup Mrzljak.
Na upit kako se trenutačna atmosfera odražava na djecu, štićenike toga doma, biskup je odgovorio da ove “medijske oluje veoma pogađaju sadašnje štićenike doma u Brezovici”, te je naveo primjer kako je jedno dijete, štićenik Caritasova doma, čija je slika sa skrivenim licem objavljena u jednom dnevnom listu, u školi prepoznato po odjeći te je doživjelo brojne neugodnosti, izrugivanja i maltretiranja. Upozorio je i da se štićenici doma osjećaju veoma poniženi i nesretni te žele, ako je ikako moguće, izbjeći susret s ljudima izvan doma.
Na pitanje ako bi se radilo o prikrivanju neprimjerenog ponašanja, tko bi zapravo trebao biti sve odgovoran za eventualno prikrivanje, biskup je odgovorio da ukoliko bi se dokazalo da je nedjela stvarno bilo i da su određeni ljudi za ta navodna nedjela znali, a nisu ih prijavili, onda bi i ti ljudi potpadali pod zakonske sankcije. Ako je stvarno nedjela bilo, onda je za njih moralo znati više osoba, uključujući i službene osobe iz odgovarajućih državnih i drugih služba te za eventualno prikrivanje nikako ne bi mogla biti odgovorna samo Jelena Brajša, rekao je biskup, izražavajući dojam da mediji “taj eventualni propust napuhuju do te mjere kao da bi te osobe eventualnim prikrivanjem učinile teže krivično djelo od samih nedjela koja bi izravno ugrozila dostojanstvo djece”. Biskup je prokomentirao da je to klasičan primjer medijskog linča protiv određene osobe koja je medijski osuđena prije negoli se pouzdano zna da je nešto krivo učinila ili propustila učiniti ono što je bila dužna te je kazao kako nije slučajno što ti medijski prilozi doslovno prešućuju sve dobro koje je učinila Jelena Brajša.
Ocjenjujući rad zagrebačkog Caritasa, biskup je zaključio da je on pod vodstvom Jelene Brajše učinio mnogo dobra, “i to dobro neizbrisivo je ugrađeno u kraljevstvo Božje”. On je u razgovoru za novi broj GK naveo desetine primjera Caritasovih djelatnosti i brojne aktivnosti koje se unutar te ustanove provode za pomoć najsiromašnjijima i obespravljenim ljudima, bez obzira na nacionalnost, vjeru ili spol.
Svim ljudima mogu se dogoditi i propusti, ali onima koji čine mnogo dobra puno je lakše i poštenije oprostiti i eventualne propuste, negoli onima koji čine jedva išta dobra, a još k tome čine i propuste. Učinjeno dobro je vječno, a zlo je uvijek prolazno, zaključio je biskup Mrzljak.