U zajedništvu s biskupom Mrzljakom su bili kanonici Stolnog kaptola Blažene Djevice Marije na Nebo uznesene; mons. Antun Perčić, preč. Mirko Horvatić i preč. Mario Kopjar, zatim preč. Ivan Rak, kancelar Varaždinske biskupije, fra Ivan Miklenić, gvardijan Franjevačkog samostana u Varaždinu te vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik.

Misi su prisustvovali župan Varaždinske županije Radimir Čačić sa zamjenikom Tomislavom Paljakom, te Alen Runac, predsjednik Županijske skupštine.

Na početku misnog slavlja biskup Mrzljak je podsjetio kako kao vjernici želimo svojim molitvama doprinijeti rastu Varaždinske županije, dakako ne samo njezina teritorija, već ljudi koji u njoj obitavaju. Biskup je dodao kako se želimo prisjetiti svih onih koji su doprinijeli svemu što mi danas imamo, a više nisu među nama živima. Poručio je mons. Mrzljak kako želimo Bogu zahvaliti na svim dobročinstvima koje su nam ostavili naši stari, da znamo to vrednovati te obogatiti i ostaviti onima koji će doći poslije nas.

U propovijedi je biskup Mrzljak podsjetio vjernike kako Katolička Crkva 5. rujna slavi blagdan svete Majke Terezije iz Kalkute, za koju je kazao kako se radi o jednoj od najvećih žena 20. stoljeća. Govoreći o njezinom životu, odrastanju u Skopju, prvim susretima s misionarima isusovcima, učenju i poznavanju hrvatskog jezika i kulture, odlasku u redovničku zajednicu, misijama u Indiji i drugim događajima iz njezina života, biskup je kazao kako je u nekim teškim životnim situacijama Terezija uvidjela da je njezin životni poziv malo drugačije prirode.

– Mi se uvijek pitamo kakvi su to sveti ljudi. Sveti ljudi su obični kao i mi. Terezija je, nakon što je postala redovnica u jednom samostanu, osjetila da treba učiniti iskorak, nešto novo. Željela se posvetiti onima koji su odbačeni. Kada su je pitali koji je najveći trenutak u njezinu životu, kazala je da je to bilo kada je naišla na jednog gubavca na cesti kojem je okrenula leđa. Tada se sjetila Isusovih riječi: “Što god učinite jednom od moje najmanje braće, meni činite”, nakon čega se vratila nazad i u tom gubavcu prepoznala samog Isusa. To je, kaže, bio najvažniji i najsretniji trenutak njezina života. Tada je shvatila i prepoznala svoj poziv te tada započinje veliki preokret u njezinu životu. Slično se dogodilo i mnogim ženama koje su je slijedile, a slijede je i danas. Misionarke ljubavi – sestre Majke Tereze djeluju i u Zagrebu, ali i u mnogim gradovima diljem svijeta te brinu upravo za odbačene, za one u nevolji, bez doma, itd. Ljubav majke Terezije prema čovjeku ‘zarazila’ je mnoge, a prepoznao je to i svijet koji joj je dodijelio Nobelovu nagradu za mir. Cijeli svijet je tada htio reći ‘nije li to put kojim treba ići?’ Da se ne zanemari nikoga, a prepozna svakog čovjeka u potrebi i nevolji. Majka Terezija je to sigurno pokazala i prepoznala ono što smo čuli u današnjem Evanđelju (Iv 4, 1-42) kada je Isus kazao ženi Samarijanki da će joj dati Žive vode. To je ta Božja Riječ koju je sveta Majka Terezija prepoznala i koju ljudi prepoznaju kako Živu Riječ, ne kao sjećanje na neki događaj iz povijesti, nego poruku za svako vrijeme. Tako i mi preko Božje Riječi trebamo u drugima prepoznati one kojima smo potrebni i kojima možemo pomoći. Zato i Crkva želi prepoznati taj dio svoje uloge i zadaće u svijetu i na taj način djelovati. Molimo da nam Sveta Majka Terezija bude primjer, pomoćnica i nadahnuće za naše svagdanje djelovanje – poručio je mons. Josip Mrzljak u homiliji na misi povodom Dana Varaždinske županije.