Istina je prava novost.

Biskup Mrzljak u Visokom predvodio trostruko slavlje

Župa Zelinskog dekanata proslavila 200. obljetnicu posvete župne crkve, 50. obljetnicu misništva preč. Gustava Kuzmića te uvođenje u službu novog župnika Ivana Šestaka

Visoko, (IKA) – Trostruko slavlje održano je 28. kolovoza na zapadnim padinama Kalničkog Prigorja u župi Visoko u Zelinskom dekanatu, gdje je ispred župne crkve Presvetog Trojstva zagrebački pomoćni biskup Josip Mrzljak predvodio svečanu misu. Naime, brojni župljani okupili su se na obilježavanju 200. obljetnice posvete župne crkve, proslavi 50. obljetnice misništva domaćeg svećenika preč. Gustava Kuzmića, svećenika Varaždinske biskupije i kanonika Varaždinsko-čazmanskog zbornog kaptola, te uvođenju u službu novog župnika vlč. Ivana Šestaka.

S biskupom Mrzljakom suslavilo je 20-ak svećenika, među kojima je polovica njih rodom iz župe Visoko, koja je u proteklom stoljeću dala deset svećeničkih i isto toliko ženskih redovničkih zvanja. Osim zlatomisnika Kuzmića, suslavili su i svećenici preč. Franjo Oreški i kanonik Antun Posavec, koji ove godine također obilježavaju zlatni jubilej misništva. Slavlju su bili nazočni brojni vjernici iz župa u kojima je zlatomisnik službovao, a to su Plešivica, Sutlanska Poljana, Hrašćina, Kapela, Gornja Rijeka i Virje, odakle je 1999. otišao u mirovinu u Varaždin, gdje je pomagao u radu Varaždinske biskupije.

Na početku slavlja biskup Mrzljak je napomenuo kako su se vjernici okupili u nedjelju, dan Gospodnji, da bi proslavili tri važna događaja ustvrdivši ujedno kako slaviti euharistiju znači Bogu zahvaliti. Kazao je kako se istoga dana u više desetaka župnih zajednica Zagrebačke nadbiskupije uvode novi pastiri župnih zajednica koji su u ime Crkve poslani predano i odano obavljati svoju službu. Trojici zlatomisnika u ime nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića te Zagrebačke nadbiskupije, gdje su bili zaređeni prije pola stoljeća, biskup je čestitao zlatni jubilej svećeništva.

Osvrnuvši se u propovijedi na vrijednost euharistije i važnost nedjelje, biskup Mrzljak je istaknuo kako bez razumijevanja misterija Crkve i samog svećeništva nema ni nedjeljne euharistije. “Stoga je današnje slavlje proslava Crkve, Božje ustanove, koja već 20 stoljeća putuje ovim svijetom”, poručio je biskup te zahvalio svećenicima koji su već pola stoljeća u službi te Božje ustanove. Pritom je napomenuo kako su 200. obljetnica posvete crkve, koja se spominje još u 14. stoljeću, te zlatne obljetnice trojice svećenika dobri i zdravi temelji na kojima treba ustrajno i hrabro graditi jedinu ispravnu budućnost Crkve – zajednice Božjeg naroda.

Na kraju mise, kojom je Bogu zahvaljeno za plodonosan svećenički život preč. Kuzmića, izrečene su brojne čestitke i dobre želje. Slavljeniku je srdačne čestitke varaždinskog biskupa Marka Culeja prenio njegov izaslanik preč. Mirko Horvatić, ravnatelj Svećeničkog doma u Varaždinu, gdje živi preč. Kuzmić te kao iskusan autor i publicist priprema zbornik radova o svojoj rodnoj župi. Podsjetivši okupljene na životni i svećenički put preč. Kuzmića, biskup Culej je istaknuo kako je on životom svjedočio ono što je riječima propovijedao. Zlatomisnik je i osobno na kraju slavlja zahvalio svima okupljenima što su sudjelovali u proslavi i zahvali Bogu za njegov jubilej. Slavlje je zaključeno s nekoliko domaćih visočkih skladbi te himnama “Lijepa naša domovino” i “Tebe Boga hvalimo”.

Inače, župna crkva Svetog Trojstva u Visokom spominje se još 1343. godine. Danas je to jednobrodna građevina s gotičkim i baroknim obilježjima, koju je posvetio 25. kolovoza 1805. zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. Crkva je više puta obnavljana, pa je tako i ove godine dobila novo zvono. Visočki puk ponosi se starim zapisom da je Visoko oaza stare hrvatske krijeposti i čestitosti, što dokazuju i više poznatih osoba duhovnog i svjetovnog života, poniklih iz te župe.

Među njima je svakako i preč. Gustav Kuzmić, rođen 19. siječnja 1928. godine u Visokom. Zbog iskazivanja podrške nadbiskupu Alojziju Stepincu tijekom studija teologije 1950. osuđen je na tri godine teškog zatvora, zbog čega je zaređen tek na Petrovo 29. lipnja 1955. godine. S petoricom svojih kolega bio je prvi naraštaj bogoslova koji je zaredio zagrebački nadbiskup koadjutor Franjo Šeper. Po ređenju imenovan je kapelanom na Plešivici, a zatim je dvije i pol godine bio župnik u Sutlanskoj Poljani uz granicu sa Slovenijom. Daljnjih deset godina bio je župnik u Hrašćini u Hrvatskom Zagorju, a potom pet mjeseci u Kapeli kraj Bjelovara. Idućih deset i pol godina bio je župnik u Gornjoj Rijeci pokraj Križevaca. Godine 1980. imenovan je župnikom u Virju, danas župi Varaždinske biskupije.

Zauzeto je obavljao sve pastoralne aktivnosti, obnavljao sakralne objekte, a gotovo dva desetljeća bio je nositelj izdavanja vjerskog dekanatskog lista “Podravski zvonici”. Neko vrijeme bio je savjetnik zagrebačkog nadbiskupa te sedamnaest godina dekan Virovskog dekanata. Godine 1998., nakon uspostave Varaždinske biskupije imenovan je kanonikom Varaždinsko-čazmanskog kaptola. Iste godine imenovan je počasnim građaninom Općine Virje zbog unapređenja vjere i kulture u Virju, a iduće ga je godine predsjednik Franjo Tuđman odlikovao Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske. U 72. godini života umirovljen je te se, preselivši u Varaždin, stavio na raspolaganje Varaždinskoj biskupiji, gdje je od 1999. do 2004. godine pomagao u ekonomatu te obavljao niz drugih pastoralnih zadataka. Bio je katedralni ispovjednik, obavio kanonske vizitacije župa, a zbog zdravstvenih problema posljednjih je mjeseci smanjio svoje aktivnosti vrativši se pisanju i izdavaštvu. Od srpnja 2004. živi u Svećeničkom domu u Varaždinu.