Zagreb, (IKA) – Središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Antuna Padovanskoga, u srijedu 13. lipnja, u svečevu svetištu na Svetom Duhu u Zagrebu predvodio je hvarski biskup Petar Palić. U koncelebraciji bili su provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, gvardijan svetoduškog samostana fra Tomislav Glavnik, domaći župnik fra Martin Jaković, svećenici Gornjogradskoga dekanata i župnici susjednih župa. Po tradiciji slavlju su se pridružili i članovi Slovenske provincije sv. Josipa franjevaca konventualaca.
Pozdravljajući okupljene, župnik Jaković istaknuo je kako je i to okupljanje vjernika potaknuto željom „otkriti Krista Spasitelja koji nam se daruje”. „Želio bih da sv. Antun po svima nama ražari žar vjere i ljubavi koje je imao prema Kristu Gospodinu”, rekao je župnik.
Odgovarajući na pitanje „čime nas to i zbog čega nas sv. Antun Padovanski privlači danas”, biskup je naglasio kako je za pretpostaviti da njegovo obrazovanje i vanjština nisu pravi razlozi zašto toliki svijet hrli njemu. No, postoji nešto što čini da Antuna osjećamo svojim. Malo je svetaca u Katoličkoj Crkvi po kojima je Bog tvorio tolika i tako vanredna čuda kao što je tvorio po sv. Antunu i na njegov zagovor. Mnoga čudesa bila su u korist siromašnih, žena i djece, rekao je. Biskup Palić podsjetio je kako su marginalne kategorije ljudi u to doba privlačile posebnu Antunovu pozornost. „Siromašni ga osjećaju Božjim čovjekom, skloništem u kojemu se može naći sklonište, sigurnim prijateljem u vrijeme nesreće. Oni ‘rubni’ osjećaju ga svojim, jer u njemu prepoznaju čovjeka koji može razumjeti suze, patnje, čovjekova pitanja i napore, radost zahvale, čudo spoznaje da nikad nisi sam i ostavljen”, rekao je. Istaknuo je kako hodočasteći na svečev grob pozornost hodočasnika privlači njegov jezik čudesno sačuvan od propadanja.
Biskup je posvijestio kako tema jezika često podsjeća na ono negativno, zbog korištenja jezika često u negativne svrhe. No, postavio je pitanje „kakav bi bio svijet u kojem bismo svojim jezikom blagoslivljali jedni druge, govorili dobro o drugome”. Ljudsko bi tijelo bilo konačno posvećeno onome zbog čega je i zamišljeno: služiti dobru, a upravo Antunov je jezik uvijek bio u službi dobra. Sveti Antun bio je čovjek Riječi i čovjek od riječi. Bio je zaljubljenik u Božju Riječ i znao je da Božja Riječ treba posredovanje, ljudske riječi, kojih ne bi trebalo biti puno i koje trebaju biti u skladu s Evanđeljem: vaš ‘da’ neka bude ‘da’, vaš ‘ne’ neka bude ‘ne’. Ljudi su ga zvali svecem dok su ga slušali i prihvaćali su ga iskreno, jer je jasno dobro zvao dobrom, a zlo zlom. Njegov neraspadnuti jezik svjedoči o čovjeku s jasnim životnim stilom: zato on ostaje za sve nas netaknuta provokacija, koja traži od nas odgovor na pitanje o našem kršćanskom načinu života danas i našem zauzimanju za prava obespravljenih, rekao je biskup.
Svetog Antuna osjećamo bliskim i svojim jer nam govori o Bogu koji se može nositi u ruci, koji je dostupan, rekao je biskup te podsjetio kako nije slučajnost da sveca kršćanska ikonografija prikazuje s djetetom Isusom u naručju. „Toliko se brinuo za svoj odnos s Gospodinom, kroz molitvu, upoznavanje Svetog pisma, služenje i zauzimanje za potrebne, da ga je imao u naručju. To je ono što Bog želi dopustiti svakome od nas: da ga držimo u rukama. Evo radosne vijesti, čuda evanđelja, nade, povjerene našim slabim rukama, svačijim rukama. Isto čudo koje susrećemo kada primamo euharistiju i mislimo: kakva hrabrost, Gospodine! U mojim rukama”, rekao je biskup Palić koji je vjernike pozvao da iz života sv. Antuna nauče što je vrijednost njihova dostojanstva. „Antun će reći da Krist, koji je tvoj život, visi često pred tobom, da bi gledao u križ kao u zrcalo. Što možeš prepoznati u zrcalu? Antun nastavlja: Ako pažljivo pogledaš, moći ćeš shvatiti kako je veliko tvoje dostojanstvo i tvoja vrijednost. Pred Bogom si toliko vrijedan, da si vrijedan njegove patnje. Stoga: slušajmo, učimo i molimo zagovor sv. Antuna”, potaknuo je biskup Palić.
Nakon popričesne molitve župnik Jaković rekao je kako to nije kraj slavlja, „jer se ono nastavlja kroz naš život s Bogom i ljudima na način da sebe dajemo u radosti i potpunosti svoga srca”. Svima koji su se ugradili u proslavu blagdana izrekao je zahvalu, a na poseban način predvoditelju slavlja kojemu je uručio dar u kojem su bili Spisi sv. Maksimilijana Kolbea i knjiga o samostanu na Visu koji se nalazi u Hvarskoj biskupiji.
Prije blagoslova biskup Palić zahvalio je na pozivu te rekao: „Neka ovaj blagoslov koji molimo Gospodina po zagovoru sv. Antuna bude izvor snage svima nama, da bi i mi mogli radosno svjedočiti svoje poslanje, ljepotu pripadnosti Isusu Kristu”.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirao mješoviti župni zbor „Tomislav Talan” pod ravnanjem prof. Katarine Rončević uz orguljsku pratnju Milana Hibšera, mag. art.
Za blagdan sv. Antuna Padovanskoga vjernici su se pripremali pobožnošću 13 utoraka koja je započela 20. ožujka. Ove godine utorcima mise su predvodili i propovijedali župnik fra Martin Jaković, OFMConv., profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu don Ivan Bodrožić, upravitelj župe Krašić i Oštrc vlč. Ivan Vučak, šibenski biskup Tomislav Rogić, profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu vlč. Krunoslav Novak, franjevac iz Pazina fra Josip Vlašić, OFM, gvardijan samostana Svetoga Duha franjevaca konventualaca fra Tomislav Glavnik, OFMConv., zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, generalni asistent Reda franjevaca konventualaca za Srednju Europu fra Miljenko Hontić, OFMCnv., ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice o. Tvrtko Barun, DI, profesor na KBF-u u Zagrebu dr. don Tonči Matulić, profesor na KBF-u u Zagrebu dr. fra Ivan Karlić, OFMConv. i provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević.
Uoči Antuna održani su i Antunovi dani u sklopu kojih i 4. festival kršćanskoga kazališta. Na sam blagdan mise su se održavale tijekom cijeloga dana od ranijih jutarnjih sati. Prije svečane mise bio je blagoslov djece i ljiljana.

.