U propovijedi je biskup Petanjak istaknuo: „Kršćanski blagdani, spomendani svetaca i spomeni događaja koje je Bog izveo u povijesti trebali bi nas više privući Bogu. Oni su određeni korektiv našeg života, jer bi nam trebali ukazivali na tolike događaje koje je Bog za nas učinio i u isto vrijeme bi nam postavili pitanje: gdje sam ja u svemu tome? Jesam li se ja tu negdje pronašao? Jesam li svjestan da to Bog čini i radi mene? Da mi određenim događajem i činom pokazuje put kojim bi trebao ići i način života koji bih trebao slijediti?

Ako nas danas više ne zanima taj kršćanski sadržaj, ako mi u kršćanskim blagdanima više ne tražimo poruku za svoj život, ako smo sebe uvjerili da sve možemo mi sami i bez Boga, onda su naši blagdani isprazni.“

„Kako vrijeme odmiče postajemo sve više svjesniji kako ovaj svijet od nas kršćana uzima samo izvanjsku formu, ali bez sadržaja. Milijuni su ljudi krenuli na put zato što je Božić. Potrošile su se milijarde kuna i eura na poklone, jest će se i piti, slaviti i nazdravljati, sve u ime Božića, a Božića, tj. malog Boga koji se kao dijete rodio radi nas ljudi i radi našega spasenja, njega nigdje nema ni pod razno. Sav svijet je na nogama radi toga što je Bog došao na zemlju, što se Bog utjelovio i postao čovjekom, što je nevidljivi Bog postao vidljiv čovjek. Što nas je ljubio sve do smrti, smrti na križu. Ali na njega ni ne misli. Mi smo kršćani dopustili ateistima da nam ukradu Božić. Da nam ukradu našu najveću svetinju.“

„Moramo se vratiti evanđeoskom sadržaju. Moramo se vratiti evanđeoskoj poruci, jer Božji zahvati u povijesti nisu ideje, nisu priče, nisu čak ni mudri poučci o ispravnom načinu života, nego su događaji.

Bog nešto čini. Bog svoj govor pretvara u čin. Božji govor i poruka dobivaju tijelo, oblik. Božji govor postaje živa osoba koja hoda zemljom i svakim svojim pokretom objavljuje nam Boga i govori nam o našem suodnosu s Bogom i s ljudima.

Ako se Bog kreće prema nama i mi se moramo pokrenuti prema njemu. Ako on dolazi k nama, mi mu ne možemo okrenuti leđa, jer neće doći do susreta, nećemo se upoznati, nećemo saznati što nam želi reći.“

Bog je misterij utjelovljenja svoga Sina, preko anđela objavio pastirima, onima odbačenima, na marginama društva koji nisu bili uvršteni ni u popisu stanovništva. Ali nije se rodio među njima već oni bivaju pozvani sve svoje ostaviti i krenuti mu ususret.

„Kao što su pastiri napustili možda i dugo traženi onaj najbolji, idealni pašnjak i zaklon koji su mogli pronaći za svoje stado i u drugi plan stavili svoj posao i planove, svoj počinak i svoj napor i potaknuti veličinom događaja koji se ostvario pohrlili prema Betlehemu, zastanimo i mi na trenutak, odmaknimo se od svojih pomno isplaniranih slavlja, dekoracija, planova i očekivanje i dopustimo biti zateknuti veličinom milosnog misterija Boga koji poradi nas postaje čovjekom, dolazi nam u svoj ogoljenosti i nezaštićenosti čovještva i daje nam se u potpunosti. Sve u želji da se istinski s njime susretnemo i da taj susret protka naše živote.

Učinimo i mi barem minimum napora, krenimo mu ususret u euharistijskom slavlju, u zajedničkoj i osobnoj molitvi, u susretu sa članovima obitelji, u osluškivanju potrebitih koji su oko nas i zahvalimo mu za Njegovu ljubav i blizinu jer je upravo to ono što u svetkovini Božića slavimo“.