Zagreb, (IKA) – Euharistijsko slavlje na kojem su sudjelovali hrvatski branitelji i njihove obitelji u petak 4. travnja u zagrebačkoj prvostolnici u zajedništvu s rektorom katedrale mons. Josipom Kuhtićem predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Kao neposredna priprava euharistijskom slavlju prethodila je pobožnost križnoga puta koju je također predvodio biskup.
Uvodeći u misu biskup Šaško rekao je: “Drago mi je da se ovaj susret učvršćuje, dobiva svoje snažnije obličje; raste i otvara prema novosti iz vjerničkoga stava pred životnim pitanjima, čuvajući ljubav prema domovini. Ovdje smo svi po vjeri braća i sestre, a nazočnost generala, čelnika braniteljskih udruga, invalida, udovica branitelja, supružnika i djece, svakoga koga je Bog potaknuo da ovu večer bude s nama, ističe širinu naše zahvale i naših potreba”.
Tumačeći misno evanđelje, biskup Šaško istaknuo je kako je “Isus svoj put živio kao postupno poniženje, odbačenost, prijetnje; promatrao je ponašanje ljudi i donosio odluke. Proživljavao je bol i strepnju; proživljavao je razočaranja. Do posljednjega je trena pokušao uvjeriti, urazumiti, u ljudima pobuditi svijest i osjećaje, riječima i djelima ljubavi, svojom sućuti i prisutnošću”. U tom kontekstu posvijestio je kako se kršćani približavanjem najsvetijih dana u godini nužno susreću s križem na dublji način. “S križem koji nas pita; s Isusom koji je prihvatio nezamislivo: Bog koji svoju ljubav pokazuje prihvaćanjem odluke da ga se ukloni iz povijesti, da ga se sakrije, pogrdi i ubije; prihvaća biti predavan u ruke ljudima koji se ne žele predati u Božje ruke”, rekao je biskup te primijetio kako je danas prilično komotno reći da su u toj drami krivi farizeji i svećenički glavari ili razne struje u narodu; da su previdjeli nešto što su trebali vidjeti.
Obraćajući se braniteljima, biskup je rekao: “U meni ne prestaje živjeti uvjerenje da u vama živi proročka snaga koja je vodila ljudska srca i ražarila ljubav do najvećega stupnja – spremnosti davanja života za druge”. “Proročka snaga se ne gasi. Ili barem ne lako. Proroci imaju svoj težak put; imaju sumnje i trpljenja, ali od poziva ne mogu pobjeći. I kada im ništa drugo ne ostaje, vidljiva je njihova prisutnost koja najčešće smeta nepravdi i nepravednima; ostaje im snaga koju se prenosi na druge, na nove naraštaje”, rekao je biskup, upozorivši: “No, proroke se uvijek pokušava utišati, smanjiti im utjecaj, potkupiti ili ucijeniti, ismijati i držati podalje od središta zbivanja. Zato je lijepo biti večeras ovdje, jer vaša prisutnost nadilazi zidove katedrale; zidove vaših zajedništva”. “Osim proročke snage, u vama gledam i govor savjesti našega naroda i društva. No, i savjest smeta; i nju zlo želi utišati, zatomiti, oduzeti joj snagu, relativizirati i prevariti”, rekao je biskup braniteljima, poručivši: “Proroštvo i savjest gledam u vama kao prisutnost Božjega glasa i njegova Duha. I kada molim za vas, braćo i sestre, molim da nam to ne bude nevažno i da to dvoje ostane vidljivim. Iz toga dvoga izrastaju vrijednosti koje će Crkvi i domovini uvijek trebati”.
“Bez vaše prisutnosti i onoga duha koji je vas učinio braniteljima slobode, naš narod neće biti ujedinjen. A jedinstvo naroda povjereno je vašemu pozivu. Govorim to vama koji ste prošli razne križne putove; vama, među kojima su i oni koji su u svome životu osjetili ili još uvijek u zatvorima osjećaju zlokobnost sebičnih riječi: Bolje da jedan čovjek umre za narod. Vi ostajete i proroštvo i savjest”, poručio je također biskup braniteljima.