Tumačeći evanđelje u kojem Petar traži od Isusa da i on može hodati po vodi, biskup Šaško istaknuo je između ostalog: „Vidimo kako Petar provjerava Isusa, kako je prisutna Petrova nezrelost, znatiželja da Isus učini čudo, a cilj toga i nije neko dobro. To čudo ne služi vjeri ni obraćenju. Na početku se osjeća Petrov zanos kad čuje riječi – Dođi, Petre! a kad osjeti svoje krize, teškoće, počinje padati, tonuti i onda opet: Spasi me, Gospodine! I Gospodin ga spasava i uči ga hodati ne po slavi i sjaju, već prašnjavim putem milosrđa.”

Apostoli su u izvještavanju u Pismima isticali svoje slabosti, bili su potpuno iskreni kako bi nama dali svjedočanstvo rasta, primjer ljudskosti u svima nama, kako se ne bi oslanjali na vlastite snage. Petar je slika vjernika i Crkve koja gradi svijet ne na nesvakidašnjim čudesima već kroz svagdašnja čuda naviješta Vječnost. Nije li čudo da smo unatoč pandemiji, problemima, nedaćama ovdje sabrani, nije li čudo čovjek od samog začeća? Nije li čudo ovdje na Vivodini – s našim krizmanicima – dionici smo čuda Božje ljubavi! U tu ljubav vjerovao je i sveti Lovro, rekao je biskup i zaključio: „Ako gledamo u budućnost, ona se može održati samo ako budemo dopustili Duhu Svetom da nas vodi!“

Svečano nedjeljno misno slavlje biskup Šaško predvodio je u koncelebraciji s rektorom zagrebačke katedrale mons. Josipom Kuhtićem, te svećenicima Ozaljsko-lipničkoga i Karlovačkoga dekanata, i Metlike, objavljeno je na mrežnim stranicama Zagrebačke nadbiskupije.

Trodnevnicu uoči blagdana predvodio je župnik Filip Marić iz Jastrebarskog.