Zagreb, (IKA) – Na spomendan sv. Faustine Kowalske i u prigodi 75. obljetnice njezine smrti i 20. obljetnice beatifikacije u subotu 5. listopada u zagrebačkoj katedrali euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Euharistijsko slavlje bilo je vrhunac susreta u organizaciji Koordinacije zajednica, pokreta i udruga štovatelja Božjeg milosrđa kojem su nazočili članovi iz cijele Hrvatske. U koncelebraciji su uz biskupa bili duhovnici pojedinih zajednica.
Došli smo proslaviti Boga u svetoj Faustini, svetici Božjega milosrđa, mističarki koja je ostavila zapise i iskustvo dubokih doživljaja Božjega govora ljudima. Ovdje smo na dan njezina prelaska s ovoga svijeta u zajedništvo neba, gdje ljudska naslućivanja i ljudski govor dobivaju puninu gledanja Boga i dioništvo proslave njegove ljubavi. Osjećaj današnjega slavlja poseban je po tome što nam je srce već usmjereno prema proglašenju svetim bl. Ivana Pavla II., upravo u ozračju otajstva Božjega milosrđa, rekao je uvodeći u euharistijsko slavlje biskup Šaško. Istaknuo je važnost euharistije koja nas povezuje i preobražava, da bismo bili nositelji Božjega milosrđa kao Kristovo tijelo, bez kojega svijet ne vidi radost, tako potrebnu našoj hrvatskoj Domovini.
U homiliji biskup je istaknuo kako je sveta Faustina bila nošena istom objavom Božje ljubavi koju i mi susrećemo. Izvanjski je, kažu, bilo teško primijetiti po nekim izvanrednim znakovima kakvim bogatim duhovnim životom živi ta redovnica. Ljepota i snaga kršćanstva je u neobičnoj običnosti; u redovitosti koja je nošena sjedinjenošću s Bogom. Sveta Faustina upozorava i Crkvu i današnji svijet da je stvarnost šira od onoga što je nadohvat ruke, što se nameće kao površinski sloj i što zamućuje dubinu otajstva. Imala je puno darova neposrednih uvida koji su redovito sakriveni, ali ih u vjeri poznajemo. Poslanje sv. Faustine moguće vidjeti kroz tri zadaće. Prva je približiti i naviještati svijetu istinu koja je objavljena u Svetome pismu o Božjemu milosrđu za svakoga čovjeka. Druga je moliti Božje milosrđe za cijeli svijet, naročito za grešnike u nekim novim oblicima štovanja: ne gubeći iz vidika Kristov lik i pouzdanje u njega te u posebnoj molitvenoj povezanosti sa spomenom na njegovu žrtvu na križu. Pouzdanje u Boga rađa ljubav prema bližnjima i zauzetost koja se ne temelji na ljudskoj mudrosti i snazi. Treća je zadaća nadahnuti apostolski žar i gibanje koje snažnije usađuje Božje milosrđe u nastojanje oko kršćanske svetosti i prinosi molitve za cijeli svijet. Polazište je djetinje pouzdanje, na koje se nadovezuje vršenje Božje volje kao i milosrdni stav prema ljudima.
Nisu potrebne učene analize i studije da bismo se uvjerili u istinu iz Faustinina susreta s Isusom koji joj govori: “Čovječanstvo ne će pronaći mir, dok se s pouzdanjem ne obrati Božjemu milosrđu.” Uronjeni smo u kulturu sukoba, netrpeljivosti, traženja prava, nepopustljivosti, ružnih riječi i pogleda. Ono što ozdravlja i mijenja svijet nije grubost, nego blagost; nije usmjerenost prema vlastitim željama, nego osjetljivost na ranjenost bližnjih. I u mjeri u kojoj ćemo usvojiti otajstvo milosrdnoga govora i pogleda, milosrdne prisutnosti, bit ćemo zadovoljni ne samo mi, nego i društvo u kojemu živimo. Dok postoji kršćanski pogled i riječ, istina neće biti skrivena niti će se moći širiti strah. Ako od njih odustajemo umjesto miloga srca, umjesto milosrđa, širit će se tvrdoća srca u svim područjima našega življenja. S druge strane, nepravedna društva, nepravedne politike gubile su onda i nestajale onda kada su srca toliko otvrdnula da nisu vidjela, da nisu upijala bol drugoga čovjeka, upozorio je biskup Šaško te naglasio kako je nasuprot tomu sveta Faustina izrazila želju da sve boli padnu na nju, kako bi nosila bližnjima olakšanje. To je i naša molitva ili jedan od pokušaja ugrađivanja u otajstvo Božjega milosrđa: Bože daj mi milost da mogu primiti dio tuđe boli, olakšati tuđu patnju…
Biskup je podsjetio i kako se za sveticu kaže da je u samostanu radila na porti (kao vratarica), u kuhinji i u vrtu. U svakome od ta tri prostora prije svega susrećemo iskustvo dara: na porti – iskustvo dara susreta; u kuhinji – iskustvo dara zajedništva i blagovanja; u vrtu – iskustvo darovanosti ljepote. Ta tri ozračja u kojima je živjela sestra Faustina tri su ozračja mističnosti, škole duhovnosti koje nam pruža Stvoritelj; svima dostupne i ponuđene. U njima razmatramo, molimo, izgrađujemo se. U njima primjećujemo blagodati, ali i patnje; spojenost života i smrti; pouzdanje u Boga i ljudsku zauzetost, rekao je biskup Šaško te posvijestio kako niti jedno ozračje našega života nije toliko obično da u njemu nema Božje prisutnosti i neobičnosti. Niti jedan životni okvir nije tako mali da se u njemu ne bi očitovalo Božje milosrđe. U svemu pak – posvemašnje pouzdanje u Boga, rekao je biskup Šaško.
Nakon popričesne molitve koordinator Koordinacije zajednica, pokreta i udruga štovatelja Božjeg milosrđa fra Tomislav Cvetko, OFMConv, zahvalio je predvoditelju slavlja, a prisutne podsjetio kako je ovo nacionalno okupljanje štovatelja Božjeg milosrđa na tragu preporuke prvoga svjetskog kongresa Božjega milosrđa održanog prije pet godina u Rimu da se u pojedinim zemljama organiziraju slični susreti. Uslijedilo je štovanje relikvija sv. Faustine, a cijelopopodnevni dio proslave u katedrali završio je svečanim “Tebe Boga hvalimo”.
Euharistijskom slavlju prethodio je u prijepodnevnim satima prvi susret štovatelja Božjeg milosrđa iz cijele Hrvatske. Okupili su se u zagrebačkoj Trnovčici, u župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea, s nakanom međusobno se upoznati i razmijeniti iskustva o vršenju apostolata. Govorili su o. Andrzej Wosko, SCJ, duhovnik zajednice Faustinum iz Trnovčice, vlč. Marin Knežević, duhovnik Pokreta Božanskog milosrđa – Ovčara, fra Smiljan Kožul, duhovnik Pokreta krunice za obraćenje i mir – Zagreb, s. Franciska iz Družbe sestara Milosrdnog Isusa – Pula. Duhovni nagovor održao je Dražen Marija od Milosrđa Euharistijskog Isusa Vargašević, OCD, dok je Jelena Vuković predstavila rad Koordinacije u proteklih godinu i pol dana.