Župa Blaženog Augustina Kažotića u Lupoglavu cijelu ovu godinu živi u jubilarnom raspoloženju “Godine bl. Augustina Kažotića” koja je otvorena početkom došašća prošle godine, a vrhunac joj je bio upravo svečana misa povodom svetkovine zaštitnika župe 3. kolovoza koju je pred više stotina okupljenih vjernika iz Dugoselskog kraja predvodio pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško u zajedništvu sa svećenicima Dugoselskog dekanata.

Ono što je za ovu proslavu bilo posebno je to da se misa održavala na prostoru “Crkve na otvorenom”. Ideja o tom projektu nastala je upravo u “Godini blaženog Augustina Kažotića” kad su vjernici poželjeli ovu 700. obljetnicu obilježiti tako da izgrade spomen – prostor blaženom Augustinu u čast.

U svojoj propovijedi mons. Ivan Šaško osvrnuo se i na to djelo: “Isus nam je rekao: “Kraljevstvo je Božje među vama – u vama” i vi ste taj govor potaknuti svojim župnikom, pastirom kojem je stalo do vas zaželjeli učiniti prostorno, jasnijim, prisutnijim, obuhvatnijim. Predivno je svjedočiti ovomu rađanju govora proroštva. Možda pretjerujem kada ovo vaše djelo tako nazivam, govorom proroštva. No, mislim da to nije pretjerivanje. Naime, nije se teško složiti, da je nažalost jedna od karakteristika suvremenosti, naše kulture, postala pojava obično zvana individualizam. To je jedan od naziva za sebičnost, za zatvorenost, za sebeljublje, za bolest koja ostavlja plodove tuge i odumiranja. Tomu nasuprot ovaj prostor progovara drukčijim jezikom, zapravo pomaže istaknuti ono što, kako mi kaže vaš župnik, resi ovo mjesto i ima snagu života, a to je zajedništvo. Umjesto da se ljudi zatvaraju i postanu nepokretni, ovaj prostor zove na susretanje, na hod, na razgovore i dogovore, na nove početke i na jačanje zanosa upravo u vremenu kada se i u Hrvatskoj čuje da se ništa ne može promijeniti, da ništa ne može biti drukčije, ovaj prostor govori da kada Božji Duh pokreće sve je moguće pokrenuti i sve može biti puno bolje.

Crkva je po svojoj naravi i po svome imenu zajednica pozvanih, nije okupljena snagom ljudskih programa članova nego snagom koja nadilazi ljudske zamisli i mogućnosti, a zahvaća sva ljudska iskustva, ne samo vjernika nego svakoga čovjeka. Zato Isus kaže: “Imam i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka” – Crkva nije ni za koga zatvorena. Tu na ovome prostoru moći će se osjetiti širina ljudskosti, otajstva života i vječnosti, otajstvo sastajanja i rastajanja, iščekivanja i zagrljaja. Tu ima mjesta za molitvu i pobožnosti, za očitovanje kulture u pjesmi, plesu u baštini i u običajima, u novim izražajima koji okupljaju i daruju vrijeme, pozornost i brižnost za bližnje. To ste osjetili kao potrebu i siguran sam da ćete i dalje razvijati upućenost jednih na druge. S ovoga izvorišta voditi rukavce one evanđeoske maštovitosti kojoj je svjedočio blaženi Augustin Kažotić.”

Odgovarajući na pitanje: “Zbog čega nešto živi sedam stoljeća?” mons. Ivan Šaško istaknuo je najvažnije odlike biskupa Kažotića kao primjera dobrog pastira: “Zbog čega nešto živi sedam stoljeća? Evo odgovora koji je sasvim bliz. Zbog toga jer je netko dopustio da Bog djeluje po nesebičnosti čovjeka u onim područjima koja su uvijek nova i koja ne mogu zastarjeti. Onako, kako i nas Crkvu – hrvatske vjernike Gospodin i danas potiče. A što je to staro, a tako novo da se i nas danas tiče? Biskup Kažotić znao je da je za svakoga čovjeka najvažnija vječnost i odnos prema Bogu, zbog toga se trudio i uređivao bogoslužje, liturgijsko pjevanje…

Iz toga izvora dolazi njegovo promicanje školstva, uključenost u tadašnje znanstvene tijekove, borba protiv praznovjerja ali i njegova briga za siromašne, zdravstvena skrb, njegovo posredovanje u sukobima u društvu, njegovo zauzimanje za prava naroda pokazavši da je spreman sukobiti se i s vladarima. Sve to proizlazilo je iz istine Radosne vijesti i iz nenavezanosti na zemaljsko. Iz evanđeoske istine i slobode rađa se briga za druge, uvijek s pogledom prema nebeskomu. Ta širina ljudskosti koja ima središte u obavi Isusa Krista prostor je istine o čovjeku i svijetu. Važno je to u vremenu kada je i istina postala žrtvom nametanja beskrajnih mišljenja i protumišljenja, bez istinske potrebe trajnosti, namjerno gurana u promjenjivo, no ovo je prostor koji daje prostora pitanjima srca, najdubljim ljudskim čežnjama i odgovorima koji proviru iz Kristova križa i njegova uskrsnuća. Europska je suvremenost otvorila provali u praznine želeći ukloniti vjeru iz svoga tkiva pridonijela je rađanju novih oblika praznovjerja jer mudro je rečeno da čovjek koji kaže da ne vjeruje u Boga, štoviše da ne vjeruje ni u što, takav čovjek počinje vjerovati u svašta.”

Na kraju svoje propovijedi biskup Šaško je još jednom ohrabrio okupljene istaknuvši da smo svi pozvani biti pastiri: “Draga braćo i sestre svatko je od nas pozvan biti pastir. To ćemo i biti ako prihvatimo dar vječnosti. Najamnik je uvijek zatvorenik prolaznoga iako se čini da ima više, da vrijedi više, zapravo je isprazan. Ovaj prostor počinje govoriti jezikom proroštva, jezikom otajstva života i neka bude i nama sigurnost koliko se toga dobrog može učiniti kada slušamo Gospodina u svome srcu i kada smo spremni prihvatiti suradnju i zajedništvo s drugima. Nastavite živjeti s Bogom da biste imali snage za nova nadahnuća! U svakoj kušnji i umoru neće nedostajati zagovor blaženoga Augustina i nadamo se, usudimo se to ovdje vjerovati, možda i nadom protiv svake nade, da će upravo ovakvo ostvarivanje, ma kako djela bila i izgledala drugima malena, upravo to će privlačiti ljude da vide u svojoj Domovini novu snagu, da vide ljepotu, da znaju biti zahvalni i da nikada ne kažu da se ništa ne može mijenjati. Gospodinu hvala za vas, Gospodinu hvala za pastirsko srce koje zna trpjeti, koje se zna nositi s poteškoćama u obitelji, koje zna opraštati i koje se vraća Gospodinu. Gospodinu hvala za naše svećenike, za pastire, za vašega župnika, za sve one koji u kušnjama znaju Gospodinu reći – Ti znaš da te volim! – Jedni drugima budimo potpora, otvorimo prostore znajući da je Dobri pastir uvijek s nama.”

Na kraju misnog slavlja župnik vlč. Filip Pavlović, obratio se okupljenim vjernicima i zahvalio se svima na ovom događaju zajedništva vjernika i svećenika u Dugoselskom dekanatu, te se na poseban način zahvalio biskupu Ivanu na pastirskim riječima ohrabrenja.

U ime općine Brckovljani prigodan poklon biskupu Šašku uručio je načelnik općine Tihomir Đuras, a u ime župne zajednice poklon biskupu Ivanu su uručili mlade članice KUD-a Seljačka sloga u Lupoglavu.

Nakon misnog blagoslova svi okupljeni su krenuli u procesiji prema župnoj crkvi u kojoj je mons. Ivan Šaško predvodio molitvu za skoro proglašenje svetim blaženog Augustina Kažotića, te su vjernici u pobožnosti ophodili oko oltara. Nakon mise slavljenički tim karizmatske zajednice mladih “Eho” koji su animirali pjevanje na misi priredili su i “Večer slavljenja”. Vrijedni župljani priredili su okrepu za sve hodočasnike, jer je za ovo slavlje svaka župa Dugoselskog dekanata organizirala svojim župljanima besplatan prijevoz autobusima. Za biskupa, svećenike, ministrante te članove župnih vijeća večera je bila priređena u Vatrogasnom domu u Lupoglavu.