Požega, (IKA) – U župnoj crkvi Sv. Leopolda Mandića u Požegi biskup Antun Škvorčević predvodio je u nedjelju 13. listopada euharistijsko slavlje i krstio Miju, deseto dijete u obitelji Nedjeljka i Mihaele Mišić. Na početku je župnik Jozo Jurić pozdravio biskupa i izrazio radost zbog njegova dolaska u župu.
Biskup se u homiliji obratio djeci i spomenuo kako se u hrvatske škole uvodi zdravstveni, odnosno građanski odgoj koji im treba pomoći da se nauče pristojnom ponašanju i pravilnom odnosu prema sebi u različitim dimenzijama svoga bića. Rekao je kako Isusov prigovor u evanđelju zbog nezahvalnosti devet gubavaca nije bontonske naravi i ne očituje Isusa kao svojevrsnog slabića kojemu je stalo do toga da mu ozdravljeni kažu hvala, nego svjedoči njegovu žalost što su gubavci sveli sebe na pitanje tjelesnog zdravlja, a čovjek je više od toga. Samo Samarijanac, stranac, vratio se Isusu očitovati svoju zahvalnu vjeru koja ga nije tek tjelesno ozdravila, nego spasila. Biskup je istaknuo kako nije dovoljno težiti samo za tjelesnim zdravljem jer čovjek može grijehom oboljeti na najdubljoj razini svoga bića od čega ga ne može izliječiti ni susjed, ni prijatelj, ni politika, ni gospodarstvo, nego samo Isus Krist snagom svoje ljubavi jače od smrti i da se taj proces događa kad mu se čovjek srcem otvori u vjeri. Pozvao je vjernike da se usude u svom životu opredijeliti protiv suvremenih mentalitetskih, modnih i medijskih površnosti te živjeti po Božjoj riječi, da vođeni njezinim svjetlom i otvoreni poticajima Duha Svetoga skoče u živu vodu Božje ljubavi po kojoj jedinoj čovjek biva zdrav u cijelosti poput Naamana Sirca iz prvog čitanja koji je iz poslušnosti prema proroku Elizeju ušao u vode Jordana i oprao se sedam puta kako bi vjerom u pravoga Boga Izraelova ozdravio od svoje bolesti. Upravo je po vjeri u Boga, nastavio je biskup, njegov silazak u rijeku Jordan imao preporodnu snagu. Još je dodao da je taj silazak u vodu znak i najava krštenja te kazao: “Isus Krist nas uvodi u život po sakramentu krštenja, po njem ulazimo u dinamizam njegove smrti i njegove pobjede nad smrću” te je pozvao vjernike da budu žarki u vjeri kako bi postigli onu puninu koju im može dati samo on.
Biskup je rekao da je Bog biće davanja i da samo onaj čovjek koji poput njega nastoji živjeti sebedarje, prima najviše. Istaknuo je primjer obitelji Mišić, koja se usred prevladavajućeg nastojanja najvećeg broja hrvatskih ljudi da samo nešto traže i žele primati, usudila darovati žrtvom i ljubavlju svome desetom djetetu, postala velika na Božji način. Zaključio je da su oni muškarci i žene koji se odvaže u braku živjeti uzajamno darivanje i zajedničko darivanje djeci, uronjeni u dinamizam ljubavi po kojem pobjeđuje život i čovjekovo dostojanstvo. Potaknuo je nazočne da poštuju takve obitelji, budu im na pomoć te budu promicatelji civilizacije ljubavi u Hrvatskoj.
Na kraju mise biskup je čestitao obitelji Mišić na krsno preporođenom djetetu, potaknuo nazočne da joj i oni čestitaju na otvorenosti prema životu po kojoj Hrvatska ima svoju budućnost te ih je pozvao na proslavu sv. Terezije Avilske za dva dana u katedrali. Nakon slavlja u crkvi biskup se susreo s obitelji Mišić u župnom domu, razgovarao o organiziranju svakodnevnog života brojne djece, njihovu školskom napredovanju i pomoći u kući te je uručio darove i novčani prilog.