Pleternica, (IKA) – Na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je pleterničku župu sv. Nikole biskupa, predvodio u župnoj crkvi euharistijsko slavlje i krstio Mateja, osmo dijete u obitelji Vjekoslava i Marice Soldo i Emu, treće dijete u obitelji Željka i Danijele Čačić. Biskup je na početku protumačio da se ove nedjelje slavi blagdan Uzvišenja sv. Križa „koji nam doziva u svijest moć Isusove žrtve ljubavi kojom je pobijedio smrt”. Povezao je to s rođenjem osmog djeteta u obitelji Soldo i trećeg u obitelji Čačić, istaknuvši kako su i u tim rađanjima svjedoci pobjede života putem žrtve i ljubavi. Čestitao je roditeljima na daru osmog i trećeg djeteta, izrazio im poštovanje i zahvalnost za novo opredjeljenje u prilog života. Spomenuo je kako je nakon samo četiri mjeseca Pleternicu i Gradac dan ranije ponovno pohodila vodena bujica rijeke Orljave te da je poplavljeno oko sedamdeset kuća. Pozvao je na molitvu za žrtve poplave i potaknuo na solidarnost u pružanju pomoći.
U homiliji biskup je, tumačeći naviješteno čitanje iz knjige Brojeva, rekao kako bi se nestrpljivost izraelskog naroda u pustinji mogla usporediti s našom hrvatskom trenutačnom nestrpljivošću zbog različitih nevolja kojima smo izloženi. Istaknuo je da Bog nije ostao ravnodušan prema nevoljama svoga izraelskog naroda, pa tako ni prema našima, i da nam daje na njih odgovor strategijom Isusova križa. Spomenuo je da je Isusov križ moguće promatrati u negativnom svjetlu kao mučilo i teško zlodjelo. No, podsjetio je na izvorno kršćansko poimanje križa kao Isusove proslave i uzdignuća kako ga ranokršćanski mozaici sve do gotičkog oblikovanja prikazuju kao slavnog pobjednika, otvorenih očiju s kraljevskom krunom na glavi. Rekao je da Isusovu muku i smrt upravo tako prikazuju nedjeljna sveta čitanja. Pavao u Poslanici Filipljanim govori o Isusovu poniženju, na koje slijedi Božje djelo njegova preuzvišenja iznad svakog stvorenja, dok evanđelist Ivan u Isusovu razgovoru s Nikodemom prikazuje njegov križ kao djelo Božje ljubavi. Biskup je podsjetio kako „naše majke nisu lijepe zbog toga što im je lice mlado ili naličeno sredstvima za uljepšavanje, nego zato što žive ljubav prema svojoj djeci koja ih čini bićima uvijek lijepima”. Rekao je da je Isusova ljepota na križu upravo u ljubavi koja je išla za nas do u smrt, i koja nas je uzdigla u puninu Božjeg života.
Govoreći o životnim poteškoćama, biskup je ustvrdio kako nema ljubavi bez žrtve, i rekao kako bismo u svim našim križevima trebali prepoznati pobjedničku ljepotu ljubavi. Istaknuo je kako je hrvatski čovjek tijekom naše trinaeststoljetne povijesti po vjernosti Isusu Kristu u njegovoj Crkvi Katoličkoj, snagom njegova križa, vjerujući ljubavi i žrtvi pobjeđivao osobne, obiteljske i narodne nevolje sve do nedavnoga Domovinskog rata. Osvrnuo se na pojavu zavedenosti mladih ljudi površnim uživalačkim mentalitetom koji zazire od braka i obitelji, ili prihvaćanja u braku djece, rekavši kako im je potrebno pomoći da u žrtvi i ljubavi uzajamnog bračnog predanja, uloženom životu za djecu i njihov odgoj, ostvaruju smisao i ljepotu Isusova križa. Pozvao je nazočne vjernike da mole na tu nakanu i djeluju s tim ciljem.
Pri koncu mise biskup je čestitao roditeljima na krsnom preporođenju njihove djece, a nazočne potaknuo da poštuju te duhovno i materijalno podupiru obitelji s brojnom djecom. Nakon slavlja susreo se u župnom domu s obitelji Soldo, zanimao se za njihovu životnu situaciju te im uručio darove i novčani dar Požeške biskupije.