Virovitica, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je u nedjelju 21. rujna virovitičku župu bl. Alojzija Stepinca i u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojega je krstio Gabrijelu, peto dijete u obitelji Siniše i Magdalene Crnojević. Na početku misnog slavlja novi župnik Josip Homjak pozdravio je biskupa, zahvalio mu na dolasku kako bi krstio dijete iz brojne obitelji te je iskazao radost što je u župi više krštenih nego umrlih. Biskup je novom župniku, uvedenom u službu prije mjesec dana, također poželio dobrodošlicu i rekao da zajedno s nazočnima upućuje Bogu molitvu kako bi njegovo pastoralno služenje bilo na duhovno dobro i izgradnju župne zajednice u skladu s povjerenim mu poslanjem. Poseban pozdrav i izraz poštovanja uputio je roditeljima Crnojević, zahvalio im na opredjeljenju za život, istaknuvši kako je rođenje novoga čovjeka najveći događaj u hrvatskoj domovini jer se po njemu na najbolji način izgrađuje njezina budućnost.
Na početku homilije biskup je postavio pitanje nazočnima zašto su došli na misu. Rekao je kako ih ovim pomalo tvrdim pitanjem želi podsjetiti da ima i onih iz njihove župe koji smatraju da im misa nije potrebna. Osvrnuo se na neke neuhvatljive činjenice ljudskog postojanja, probleme i poteškoće s kojima se susrećemo, među kojima su i one gospodarske naravi te je ustvrdio kako je čovjek više od svega toga te da sebe ne smije svesti na vlastite mogućnosti, prikovati za horizontalu, nego – kako Izaija prorok u prvom čitanju potiče – truditi se biti dionicima Božje onostranosti, upoznavati njegove misli i hoditi njegovim putovima. Rekao je da je misa u tom nastojanju jedna od dragocjenih životnih postaja.
U tumačenju evanđeoskog ulomka iz Matejeva evanđelja biskup je ustvrdio kako Bog svakodnevno traži radnike za svoj vinograd. Iznio je zgodu iz svojih kapelanskih dana, rekavši da su ga djeca jednom zatekla pitanjem o tome što Bog radi. Spomenuo je kako odgovor na to pitanje nije lagan te je nastupio s protupitanjem djeci, zanimajući se što njihove majke rade cijeli dan. Na dječji odgovor kako se one brinu o domaćinstvu, posvijestio im je da ih njihove majke cijeli dan vole, iskazuju ljubav svojim najrazličitijim služenjem te im je pomogao da upravo kroz ljubav shvate kako je i Bog po Isusovoj tvrdnji biće rada. Spomenuo je da je čovjek po radu najsličniji Bogu, jer se pridružuje njegovu stvarateljskom djelu, postaje sustvaratelj i da gubitak radnog mjesta nije povezan samo s njegovim materijalnim stanjem, nego s vlastitim dostojanstvom i veličinom te da je potrebno i kod nas ozbiljnije nastojati oko toga da nezaposleni konačno pronađu posao.
To je povezao s upraviteljem vinograda iz evanđelja koji traži radnike za svoj vinograd da bi im na kraju dana svima dao jednaku nagradu. Rekao je kako on tim svojim postupkom očituje više od uzajamne pravednosti koja udjeljuje onoliko koliko je netko svojim radom, zaslužio, i nastupa s pravednošću ljubavi koja svakom čovjeku omogućuje ono što ga privodi k punini njegova ljudskog ostvarenja. Istaknuo je da Bog u svom djelovanju povezuje pravednost i dobrotu, vjernost i ljubav. Osvrnuo se na aktualno društveno stanje i spomenuo kako se često čuje da u Hrvatskoj ništa ne valja, ništa se ne može i ne isplati, te je ustvrdio da postoje mogućnosti svakodnevno napraviti male korake u plemenitosti i dobru za sebe, svoju obitelj i bližnjega, i da se tako ostvaruje izlazak iz ukopanosti u nemoć. Istaknuo je da su Hrvatskoj potrebni ljudi koji ne čekaju da drugi rješavaju njihova pitanja, nego vlastitim inicijativama nastoje pronalaziti radne mogućnosti te uporno i strpljivo grade sustave osobnog i obiteljskog dostojanstva. Rekao je da II. vatikanski sabor podsjeća kako je „svatko od nas krsnim poslanjem pozvan raditi u Božjem vinogradu na ostvarivanju kraljevstva nebeskoga” te kada djeca, mladi, bračni drugovi, stariji nastoje živjeti svoje svakodnevno poslanje u skladu s Isusovom riječju, postaju suradnici na izgradnji Božjega svijeta. Spomenuo je da su roditelji Crnojević po vjernosti u braku, opredjeljenju za život, unatoč onima koji će im se podsmjehivati zbog petog djeteta, posvjedočili kako se trude vršiti svoje poslanje po Božjem naumu. Poželio je svima veću hrabrost u svakodnevnom nastojanju oko ostvarivanja evanđeoskih vrijednosti u obitelji i društvu.
Nakon misnog slavlja biskup se u župnim prostorima susreo s obitelji Crnojević i uručio joj biskupijsku novčanu potporu.