Voćin, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je na drugu korizmenu nedjelju 12. ožujka župu Pohoda Blažene Djevice Marije u Voćinu te u svetištu Gospe Voćinske predvodio misno slavlje tijekom kojeg je krstio peto dijete u tri obitelji: dječaka Lukasa, peto dijete Češka i Svetlane Đorđević; dječaka Mateja, peto dijete Josipa i Jelene Jonaš; djevojčicu Patriciju, peto dijete Viktora i Paline Gegić. Njima su se pridružili i roditelji Jaković sa svojim drugim djetetom, djevojčicom Mateom. Na početku misnog slavlja biskup je rekao da „na drugu korizmenu nedjelju, želimo učiniti još jedan korak u nastojanju oko obraćenja svoga srca”, ustvrdivši da imati obraćeno srce znači biti iznutra, dubinom svoga bića, osjetljiv za Boga, za čovjeka i za život. Izrazio je uvjerenje da su svi nazočni ove korizme Bogu već posvjedočili svoju spremnost da mu kroz molitvu, pokoru i djela milosrđa budu bliži. Podsjetio je da su ovu korizmu nazvali ‘kongresnom’ jer se tijekom nje pripravljaju i za Treći biskupijski euharistijski kongres o 20. obljetnici utemeljenja Biskupije, između ostaloga i uz pomoć kateheza o misi. Rekao je da je ova misa u Voćinu posebna, jer su tri obitelji donijele na krštenje svoje peto dijete, a jedna obitelj svoje drugo dijete. Koje li radosti, koje li ljubavi što život rađa i koje li budućnosti koja se nasmiješila Hrvatskoj kroz ove obitelji, rekao je biskup, iskazavši spomenutim obiteljima svoje poštovanje, zahvalnost i čestitku.
U homiliji biskup je najprije spomenuo da ih je Crkva po čitanjima protekle nedjelje podsjetila da je „čovjek biće ranjeno zlom i napastovano od Zloga, koji nas nagovara da učinimo zlo”, a da Božja riječ ove nedjelje podsjeća da u tom stanju ranjenosti postoji mogućnost preobrazbe. Rekao je da ona nije isto što i pretvorba, gospodarski proces upitne moralnosti u kojem su određeni ljudi početkom devedesetih godina u Hrvatskoj društveno vlasništvo pretvorili u svoje privatno. Pojasnio je da se pritom dogodila izvanjska promjena na razini materijalnih dobara, a da je Isusova preobrazba o kojoj govori nedjeljno evanđelje događaj nutarnje promjene snagom Duha koja se očitovala kao svjetlo na njegovu licu. Preobraženje je moguće u našem životu, ako i mi poput Krista prihvatimo život vjernosti Bogu, rekao je biskup, ustvrdivši da će se „naše konačno preobraženje dogoditi u uskrsnuću, kad će nemoć ljudske ranjenosti zlom i smrću biti preobražena u pobjedu vječnog života”. Gdje god se u našem svijetu pojavljuje ljubav, i kad god ljudi žive nesebično, polažu sebe za druge, tu se događa preobrazba čovjeka i stvarnosti oko njega, rekao je biskup. Istaknuo je da, dok neki nezasitno teže za materijalnim dobrima, kršćanin vjernik shvaća da se novi svijet može dogoditi samo po preobrazbi čovjekove duha i srca, te da je on u Isusovoj preobrazbi išao putem ljubavi, uvijek povezane s patnjom i trpljenjem.
Na primjeru Abrahamova pouzdanja u Božju riječ i njegove spremnosti da napusti vlastitu sigurnost svoje domovine i uputi se u nepoznati kraj, biskup je upitao nazočne jesu li povjerovali svojim vlastitim sigurnostima, ili se usuđuju slušati Isusa, „kako nas potiče glas Očev u događaju njegove preobrazbe”. Dok neki drugi kombiniraju nešto svoje i grade neke vlastite svjetove, pozvao ih je da budu spremni napustiti ljudske sigurnosti i krenuti onamo kamo ih Bog poziva. Ustvrdio je da ove četiri obitelji, koje su donijele svoju djecu na krštenje, svjedoče da su se ljudski gledano uputile nesigurnim putem – imati puno djece – ali da one na taj način sebi i nama osiguravaju budućnost, jer se čovjekova budućnost ostvaruje putem preobrazbe, izlaska iz naših sigurnosti, napuštanjem onoga što je naše i hodom za onim što je Božje. U braku kojega je Bog smislio kao zajedništvo muža i žene iz kojeg se rađa novi život, ljubav se živi kao napuštanje sebe – jedan bračni drug polaže sebe za drugoga – kao žrtva i trpljenje. Tako ljubav preobražava, ustvrdio je biskup, rekavši supružnicima da su s prihvaćanjem petog djeteta krenuli na prvi pogled nesigurnim putem, ali je on hod njihove preobrazbe na kojem postaju novi ljudi, snažna duha, sposobni činiti ono što Bog od njih traži.
Čestitavši im na tom koraku preobrazbe njihovog osobnog i obiteljskog života, biskup ih je povjerio Isusovoj Majci da ih prati na tom Božjem putu kojim hode. Ustvrdio je da danas u Hrvatskoj možemo očekivati ljepšu i bolju budućnost od onih u koje je po krštenju ušla Isusova pobjednička moć i koji su krenuli putem preobrazbe, od onih koji u pričesti primaju Isusovo preobraženo tijelo i na taj način postaju jaki da se mogu nositi sa životnim patnjama i trpljenjima, koji poput roditelja ovaj dan krštene djece žive nesebičnost i ljubav. Zaželio im je puno radosti na tom putu, zamolivši Isusovu Majku, Gospu voćinsku da ljudima u Voćinu pomogne ostati vjernima braku i obitelji s brojnom djecom.
Na koncu misnog slavlja biskup je čestitao obiteljima Đorđević, Jonaš, Gegić i Jaković što sada svojim domovima nose dragocjeno blago u krštenju preporođene djece. Zaželio je roditeljima da taj preporod, koji je Isus snagom svoga Duha ostvario u njihovoj djeci, uz njihovu pomoć bude očitovan u dječjem životu, a svi su nazočni njegovu želju popratili pljeskom. Rekao je još roditeljima da budu ponosni što su se prihvaćanjem djece svrstali na stranu života, na stranu Božju. Vjernike je pozvao da jedni druge potiču na opredijeljenost za vrijednosti Evanđelja, ustvrdivši da je to „jamstvo našeg opstanka i našeg dostojanstva”, zamolivši Gospu voćinsku da ih svojim zagovorom prati u njihovim plemenitim nastojanjima. Zahvalio je župniku Mladenu Štivinu za sve ono što u suradnji s redovnicama, župnim pastoralnim i ekonomskim vijećnicima te ostalim suradnicima nastoji činiti u voćinskoj župi i svetištu. Zahvalio je i nazočnom načelniku Općine Voćin Predragu Filiću za sve ono što čini za opće dobro te je na voćinske obitelji, osobito na djecu i starce, na cijelu voćinsku župu zazvao Božji blagoslov. Nakon misnog slavlja biskup je primio članove spomenutih obitelji, u razgovoru s njima zanimao se za njihov život, supružnicima uručio novčani prilog, a njihovoj djeci darove.