Stražeman, (IKA) – Na drugu nedjelju došašća, 6. prosinca, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Sv. Mihaela Arkanđela u Stražemanu, tijekom kojega je krstio Andriju, sedmo dijete u obitelji Zdenka i Danijele Ulafić. Na početku misnog slavlja podsjetio je kako se danas u Požeškoj biskupiji slavi Nedjelja Caritasa a kalendarski spomen sv. Nikole i ustvrdio kako nas obje prigode upućuju na darivanje, istaknuvši da je najveći dar kad Bog roditeljsku ljubav obdari novim ljudskim bićem, kao što je to učinio u obitelji Ulafić. Pozvao je sve da zahvale Bogu i spomenutim roditeljima za dar novog života, čestitavši im opredjeljenje za sedmo dijete.
U homiliji biskup je progovorio o važnosti i značenju materijalnog dara, ustvrdivši da postoje ljudi koji ne mogu živjeti bez naše pomoći te je prigodom Nedjelje Caritasa potaknuo okupljene na molitvu i milodar za siromašne. Protumačio je kako možemo od nekoga primiti dar koji nam možda nije potreban, ali ga rado primamo jer nam on svjedoči povezanost i zajedništvo između darodavatelja i daroprimatelja. Istaknuo je kako dar ima snažnije značenje kad primimo nešto što nemamo, a da je u tom smislu najveći dar ljudski život koji si ne možemo priskrbiti nego od Boga primiti. Ukazao je nazočnima na važnost posvećivanja veće pozornosti u našem društvu upravo daru ljudskog života, kao najdragocjenijem zalogu naše budućnosti.
Na temelju dnevnog ulomka iz Evanđelja po Luki i čitanja iz knjige Proroka Baruha, biskup je govorio o poravnavanju putova kojima se može stići k cilju. Posvjedočio je kako je imao prigode biti na predstavljanju projekta nove autoceste od Zagreba do Splita i dalje prema Dubrovniku, i kako je bio impresioniran jasnoćom s kojom se tada pristupalo uklanjanju poteškoća, premošćivanja dolina i strpljivosti kojom su se odstranjivale uzvisine, probijali tuneli kako bi se dobilo ravan put i po njem moglo stići k cilju. Biskup je istaknuo da je od fizičkog izravnavanja putova još važnije odstranjivanje svega onoga što u našim ljudskim savjestima stoji kao zapreka našem hodu prema cilju koji nam je postavio Bog kao projektant našeg života. Upravo je vrijeme došašća prigoda razmišljati o tome, spomenuo je biskup, podsjetivši da je pitanje novog ljudskog života jedno od najvažnijih područja na kojem valja ispravljati ono što se opire tom daru. Kazao je da se to najbolje može ostvarivati u Isusu Kristu snagom njegova Duha, čije je vodstvo najsigurnije za naš hod prema smislu. Spomenuo je kako su roditelji Ulafić imali Božje snage kad su usred mentalitetskih prepreka suvremenog svijeta lagodnog i površnog života, ljubavlju i spremnošću za žrtvu poravnali nutarnje staze srca te prihvatili u svoju obitelj i sedmo dijete, kao čin koji ih ispunja smislom.
Još je biskup podsjetio na Ivana Krstitelja iz današnjeg evanđelja za kojeg sveti pisac kaže da mu je u pustinji došla riječ te je njezinom snagom živio i svjedočio Božji put. Istaknuo je kako je pustinja mjesto na kojem se najbolje može osluškivati vlastito srce, čuti Božji glas, biti ispunjen njegovom snagom i od nje živjeti. Kazao je da se u našem hrvatskom društvu trenutačno premalo čuje, ljudi jedni druge ne razumiju, što pokazuje i politička situacija nakon parlamentarnih izbora. Naglasio je kako su nam potrebni ljudi koji se neće zaustaviti pred vlastitim sebičnim interesom, nego pred Bogom i svojom savješću, pitajući se o općem dobru čovjeka u našoj domovini, te se odvažiti s Bogom ga ostvarivati. Biskup je zaključio homiliju tvrdnjom da je stražemanska obitelj sa sedmim djetetom postupila proročki upravo tako, te ju je još jedanput pohvalio za taj korak odvažnosti i dostojanstva.
Na kraju mise čestitao je roditeljima Ulafić na krsnom preporođenju u Kristu njihova sina Andrije te je sve potaknuo da čuvaju Božje svjetlo u srcu i po njem se ravnaju u životu, pripravljajući se za Božić. Nakon mise u prostorima župnoga stana susreo se i razgovarao s članovima obitelji te im uručio novčanu pomoć i darove za djecu.