Đulovac, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je u nedjelju 6. rujna župu Duha Svetoga u Đulovcu te u župnoj crkvi u zajedništvu sa župnikom Ivanom Certićem i tajnikom Krunoslavom Jurakovićem predvodio euharistijsko slavlje i krstio šestero novorođenčadi iz obitelji s brojnom djecom: Martina, deveto dijete Pavla i Marije Gegić; Josipu, osmo dijete Josipa i Nade Gegić; Marija, šesto dijete Franje i Sofije Đekić; Roka, šesto dijete Ivana i Božice Simonović te blizance Antonija i Roka, četvrto i peto dijete Zorana i Ivane Đorđević. U uvodnoj riječi biskup je uputio poseban pozdrav roditeljima, čestitajući im na opredjeljenju za život i na suradnji s Bogom Stvoriteljem na najvećem djelu, rađanju novog čovjeka. Ohrabrio ih je rekavši da onaj tko s Bogom gradi ne treba se nikada bojati. Podsjetio ih je kako će u krštenju njihova djeca biti povjerena Isusu Kristu koji je pobijedio smrt, kako bi on i u njima bio pobjednik.
Na početku homilije biskup je pohvalio brojne nazočne vjernike zbog njihova dolaska na nedjeljnu misu, ustvrdivši da su na taj način posvjedočili Bogu kako računaju s njime. Istaknuo je “da nas u životu mogu pokretati različiti ljudski poticaji, ali da najbolje čini onaj tko sluša Božju riječ da bi ga ona pokrenula na konkretna opredjeljenja kojima se najdalje može stići, do vječnosti”. Rekao je okupljenima da ih je Bog pozvao u život sa željom da ne postanu izgubljene osobe, nego da idu njegovim putom k cilju i smislu koji im je on postavio. Uime svih nazočnih rekao je: “Hvala ti, Bože, što želiš biti naš prijatelj te nas pokrećeš na pravu stranu života”.
Na temelju prvog čitanja iz Knjige proroka Izaije govorio je o izraelskom narodu u babilonskom sužanjstvu kojem Bog preko proroka upućuje riječ ohrabrenja: “Budite jaki, ne bojte se!”, uvjeravajući ih da on može ozdraviti gluhe, nijeme, hrome, sakate, osloboditi ih od stanja za koja osjećaju da nisu izvorna. Nastavio je riječima: “Možemo biti slijepi i gluhi i hromi u fizičkom smislu, biti u teškom tjelesnom stanju, ali još je teže kada je čovjek slijep i gluh u srcu te ne može ni vidjeti ni čuti vrijednosti koje ga istinski uzdižu u njegovu dostojanstvu, služe njegovoj slobodi. Kada netko ostane gluh i slijep u srcu te ne vidi drugoga pored sebe, nerijetko kažemo za njega do nije čovjek. Još je teže kada postanemo slijepi i gluhi u srcu za Boga pa živimo kao da ga nema. Ta gluhoća srca je najteže čovjekovo stanje”.
Biskup je to povezao s pročitanim evanđeljem i istaknuo kako Isus ozdravlja gluhonijemog čovjeka te mu daje čuti fizičkim ušima i progovoriti jezikom da bi ga priveo vjeri, koja je sluh i govor srca, pomogao da se u njemu ostvari plemenitost, ljubav, dobrota i radost. Nastavio je: “Kada u bračnom životu ponestane ljubavi, događa se gluhoća srca u kojoj supružnici nemaju sluha za Božji naum o čovjeku i ne primaju djecu kao njegov dar, tada se radi o stanju s poražavajućim posljedicama. U Hrvatskoj, nažalost, ima dosta upravo takve gluhoće”. No, iskazao je radost zbog roditelja koji su taj dan u župnu crkvu donijeli svoju djecu na krštenje i tako posvjedočili da ima u Hrvatskoj onih koji nisu gluhi i slijepi srcem, nego računaju s Bogom i ravnaju se po njegovu naumu.
Nastavljajući tumačiti evanđelje, rekao je kako Isus, ozdravljajući gluhonijemog čovjeka, izgovara aramejsku riječ “Effata – Otvori se” i na taj način upozorava kako čovjek može postati iznutra zatvoren za Boga i nesposoban živjeti vrijednosti koje ga jedine mogu ispuniti te da je Isus moćan otvoriti srce za Božju stvarnost i u čovjeku ostvariti njegovu pobjedu. Potaknuo je okupljene vjernike da se otvore Isusovu djelovanju, poslušaju njegovu riječ i u skladu s njome učine korak u pravome smjeru. Upozorio je na riječi sv. Jakova apostola iz drugog čitanja, da kršćaninu nije primjereno ljude prosuđivati i davati im prednost po bogatstvu kao izvanjskoj činjenici, nego po bogatstvu srca vjerom u Gospodina Isusa, i da su nerijetko takvim bogatstvom više obdareni oni koji su siromašni materijalnim dobrima nego bogati. Poručio je svima da ne sude jedni druge po vanjštini, nego se raduju bogatstvu srca koje vjeruje i ljubi Boga te se iz tog stava zauzima za život po Isusovoj mjeri.
Pri koncu euharistijskog slavlja okupljeni su povjerili sebe i svoje živote svetoj Tereziji Avilskoj u Godini njoj posvećenoj o 500. obljetnici njezina rođenja te potom zapjevali njezine riječi “Samo je Bog dostatan!” Biskup je čestitao roditeljima za njihovu krsno preporođenu djecu, a svi nazočni to su podržali pljeskom. Zahvalio je onima koji su na Veliku Gospu sudjelovali na hodočašću obitelji s brojnom djecom Gospi Voćinskoj gdje se roditeljska žrtva i ljubav očitovala kao posebno snažan duhovni naboj te učinila da slavlje u Voćinu bude lijepo. Podsjetio je na skorašnji blagdan Rođenja BDM – Male Gospe te ih pozvao na ponovno hodočašće u Voćin. Zazivajući Božji blagoslov na sve nazočne, zahvalio im je za sve ono što u suradnji sa svojim župnikom čine u svojoj župi kako bi Isusovo djelo bilo živo.
Nakon euharistijskog slavlja biskup je u župnom domu primio obitelji s krštenom djecom, zanimao se za njihovo stanje, podijelio djeci darove i uručio roditeljima novčanu pomoć.